Ujednačena pravila deliktnog statuta u članku 4. Uredbe Rim II

diplomski rad

• Naslov (engleski): Uniform rules on the law applicable to non-contractual obligations under Article 4 in the Rome II Regulation
• Autor: Fran Rašpica
• Mentor: Vilim Bouček (mentor)
• Član povjerenstva: Vilim Bouček (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Hrvoje Sikirić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Davor Adrian Babić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Međunarodno privatno pravo); Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-09-27, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo

Sažetak

U radu autor analizira pitanje deliktnog statuta u čl. 4. Uredbe Rim II o mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze od 11. srpnja 2007.(Uredba Rim II), a koja se primjenjuje počevši od 11. siječnja 2009. godine. Uredba Rim II važna je sastavnica europskog međunarodnog privatnog prava koje se temelji i na Uredbi Rim I o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze od 17. lipnja 2009. (Uredba Rim I) koja se primjenjuje od 17. prosinca 2009. Materijalnopravno polje kao i odredbe Uredbe Rim I i Uredbe Rim II moraju također biti u skladu s Uredbom EU-a od 12. prosinca 2012. o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles Ibis) koja se primjenjuje od 10. siječnja 2015. godine.

Članak 4. Uredbe Rim II je kolizijska norma koja određuje tri objektivne poveznice. U čl. 4. st. 1. Uredbe Rim II određuje se opće pravilo za mjerodavno pravo na temelju mjesta nastanka štete, čl. 4. st. 2. Uredbe Rim II uvodi zajedničko uobičajeno boravište oštećenika i štetnika kao iznimku od primjene čl. 4. st. 1. Uredbe dok je članak 4. st. 3. Uredbe Rim II klauzula izuzeća ili omekšavajuća klauzula kojom se dopušta primjena prava druge države ako je štetna radnja očito u užoj vezi s tom drugom državom.

Čl. 4. Uredbe Rim II unifikacijska je odredba kojom se u EUMPP-u zamjenjuje sustav deliktnog statuta utemeljen na načelu ubikviteta koji se u raznim inačicama primjenjivao do primjene Uredbe Rim II, od kraja osamdesetih godina 19. stoljeća do osamdesetih godina 20. stoljeća, u mnogim državama članicama EU-a. Taj se stari sustav temeljio na dvije alternativne poveznice (locus delicti commissi i locus damni) a člankom 4. Uredbe Rim II uvedena je poprilično dobra ravnoteža između predvidljivosti i elastičnosti kolizijskih pravila za uređenje mjerodavnog prava za izvanugovorne obveze.

Zaključno, Uredbu Rim II, uključujući i njezinu odredbu čl. 4., možemo opisati kao pozitivan korak u EUMPP-u i veliki uspjeh u unifikacijskom procesu. Ipak, uza sve navedeno kontinuirana aktivnost Europskog suda također je predvidiva.

Sažetak (engleski)

The author analysis the question of choice of law in tort in Article 4 of the Rome II Regulation on the law applicable to non-contractual obligations adopted on 11 July 2007 and which applies to events giving rise to damage which occur on or after 11 January 2009. Rome II Regulation is considered as an important part of the European private international law based also on Rome I Regulation on the law applicable to contractual obligations adopted on 17 June 2009 and applies from 17 December 2009. The substantive scope and the provisions of Rome I and Rome II Regulations should be consistent not only to each other but also with Brussels I Regulation of 12 December 2012 on jurisdiction and recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters (recast) and applies from 10 January 2015.

Article 4 of the Rome II Regulation is a choice of law rule which lays down three objective connecting factors. In Article 4 (1) Regulation provides a place of damage as a general rule, in Article 4 (2) the common habitual residence exception and in Article 4 (3) the manifestly more closely connected escape clause.

Article 4 of the Rome II Regulation replacing the ubiquitarian principle of the general provisions on Tort Conflict during the period of the two last decades of the 19th century till the eighties of the 20th century, based on two alternative connecting factors (locus delicti commissi and locus damni), created today's rather good balance between the predictability and the flexible framework of conflict-of-law rules for non-contractual obligations.

In conclusion, Regulation Rome II, including its Article 4, can be described as a positive step for European private international law and a large success in the unification process. Nevertheless, the continuous activities of the CJEU can also be foreseen.

• Ključne riječi: Uredba Rim II; deliktni statut; opće objektivne poveznice; mjesto štete; zajedničko uobičajeno boravište oštećenika i štetnika; očito uža veza
• Ključne riječi (engleski): Rome II Regulation; tort conflict; general objective connecting factors; place of injury/damage; common habitual residence; manifestly closer connection
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:824442
• Studijski program: Naziv: Pravo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani prijediplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni magistar/magistrica prava (univ. mag. iur.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-10-04 12:03:02