| Sažetak | U Republici Hrvatskoj rijetko nalazimo istraživanja o udomiteljskoj skrbi za osobe starije
životne dobi. Iako se posljednjih godina uočava porast broja osoba starije životne dobi
smještenih u udomiteljske obitelji, izostalo je zanimanje i kritički osvrt znanstvene zajednice
za ovaj oblik skrbi.
U nastojanju da se udomiteljska skrb za osobe starije životne dobi promatra iz više perspektiva
te dobije jasnija slika, ovo istraživanje uključuje višestruku perspektivu. Sudionici istraživanja
bili su: korisnici udomiteljske skrbi − osobe starije životne dobi, udomitelji, stručnjaci iz centra
za socijalnu skrb* zaposleni na poslovima udomiteljstva za osobe starije životne dobi te
inspektori nadležni za inspekcijski nadzor rada pružatelja socijalnih usluga.
Cilj istraživanja razrađen je kroz četiri povezana istraživačka pitanja koja su se odnosila na
iskustvo udomitelja i korisnika o udomiteljstvu kao i na pozitivne i negativne aspekte te
mogućnosti unaprjeđenja udomiteljske skrbi iz perspektive korisnika, udomitelja, stručnjaka i
inspektora. U istraživanju je korišten kvalitativni pristup, a podaci su se prikupljali metodom
polustrukturiranog intervjua (korisnici i udomitelji) te metodom fokusne grupe (stručnjaci i
inspektori). U istraživanju je sudjelovalo 13 korisnika, 11 udomitelja, 14 stručnjaka te 4
inspektora.
Rezultati istraživanja pokazuju da korisnici doživljavaju udomiteljstvo kao oblik skrbi u kojem
su zadovoljni uvjetima života, a došli su na smještaj zbog zdravstvenih, psiholoških i socijalnih
razloga. Udomitelji udomiteljstvo doživljavaju kao težak, zahtjevan, odgovoran i nedovoljno
cijenjen posao koji im pruža osjećaj zadovoljstva, a motivi za bavljenje udomiteljstvom bili su
intrinzični i ekstrinzični. Među intrinzične motive za bavljenje udomiteljstvom, udomitelji su
iznijeli: afinitet prema starijim ljudima, želja za pomaganjem, poticaj i preporuke od strane
prijatelja i prethodno iskustvo skrbi za starije osobe. Među ekstrinzične motive udomitelji su
naveli poboljšanje financijske situacije kao i mogućnost rada od kuće.
Nadalje, rezultati istraživanja pokazali su da korisnici i udomitelji kao pozitivne aspekte
udomiteljske skrbi ističu: obiteljsko ozračje, posvećenost individualnim potrebama korisnika,
život u prirodnoj sredini, vođenje posebne brige o prehrani, obilježavanje rođendana i
blagdana, mogućnost uključivanja u različite aktivnosti. Inspektori i stručnjaci dodatno su
istaknuli brzinu realizacije smještaja.
viii
Kao negativne aspekte skrbi sudionici su isticali različite probleme. Tako su korisnici isticali
da se ne mogu baviti aktivnostima kojima su se bavili prije nego što su smješteni u
udomiteljsku obitelj, probleme prilagodbe, neprimjereno ponašanje udomitelja prema njima,
otežanu komunikacije s udomiteljima. Nadalje, udomitelji su isticali probleme vezane uz
podršku stručnih službi, probleme vezane uz komunikaciju sa članovima obitelji korisnika te
su navodili izazove s kojima se susreću u radu, a koje im otežava pružanje skrbi (planiranje
godišnjih odmora, problemi s administracijom, nošenje s osobnim problemima korisnika te
nedostatak znanja iz područja zdravstvene skrbi). Stručnjaci i inspektori isticali su negativne
čimbenike: na strani udomitelja (npr. biranje korisnika, nedostatak kompetencija i znanja,
neuredan i nedovoljno zagrijan prostor, preopterećenost, veliki broj korisnika...); na strani
sustava (npr. nedovoljna podrška stručnih službi, nedostatak smještajnih kapaciteta, problemi
vezani uz procjenu udomitelja.) te na strani korisnika (ovisan položaj o udomitelju i davanje
prednosti smještaja u instituciju). Izrazito nezadovoljstvo udomiteljskom skrbi pokazali su
korisnici koji su smješteni u udomiteljstvo koje se po mjestu, načinu i stilu života bitno
razlikuje od njihova dotadašnjeg života.
S teorijskog aspekta, znanstveni doprinos ovog istraživanja leži u primjeni integrativnog
teorijskog modela koji uključuje teoriju privrženosti, teoriju socijalne podrške/potpore te
koncept deinstitucionalizacije. Pod vidom teorije privrženosti smještaj starijim osobama u
udomiteljstvo pruža mogućnost da s udomiteljima razviju osjećaj bliskosti što je naročito važno
ako starije osobe nemaju obitelj ili bliskih osoba u svojoj blizini. Također, iz teorije socijalne
podrške/pomoći došlo se do spoznaje da je socijalna podrška svim sudionicima istraživanja
bila važna za doživljaj zadovoljstva i kvalitete skrbi u udomiteljstvu. Nadalje, rezultati
istraživanja pokazali su i to da su samo neke odrednice koncepta deinstitucionalizacije
primjenjive na udomiteljstvo starijih osoba.
Drugi znanstveni doprinos ovog istraživanja je u tome što do sada u Hrvatskoj nije provedeno
niti jedno istraživanje o obilježjima udomiteljstva starijih osoba. Ovim istraživanjem potvrđeno
je da je udomiteljstvo kao oblik skrbi, posebno za osobe koje žive u ruralnim područjima i
nemaju članova obitelji, prihvatljiv oblik skrbi, ali da ga se može i treba unaprijediti.
Nadalje, u ovom radu korištena je triangulacija metode prikupljanja podataka
(polustrukturiranim intervjuima i fokusnim grupama) i triangulacija izvora podataka (korisnici,
udomitelji, stručnjaci i inspektori) te su dobiveni vrijedni podaci korisni za unaprjeđenje ovog
oblika skrb.
Rezultati ovog istraživanja donose i praktičnu korist: svi sudionici istraživanja su iz svoje
perspektive jasno istaknuli pozitivne i negativne strane udomiteljstva, ali su dali i vrlo
konkretne prijedloge za unaprjeđenje istog.
Preporuke za unapređenje udomiteljstva osoba starije životne dobi idu u smjeru normativnog
unaprjeđenja udomiteljstva, snažnije podrške i edukacije udomitelja, razvoja svih oblika skrbi
za starije osobe u zajednici te podizanje javne svijesti o ovom obliku skrbi. Nužno je da
aktivnosti koje su usmjerene na unaprjeđenje udomiteljstva osoba starije životne dobi
integriraju teorijske spoznaje.
Možemo zaključiti da udomiteljstvo za osobe starije životne dobi predstavlja izazov koji je
neophodno unaprijediti u svim segmentima te zahtijeva veću suradnju nositelja politika,
znanstvenika i javnosti |
| Sažetak (engleski) | In the Republic of Croatia, we rarely find research on foster care for elderly. Although in recent
years there has been an increase in the number of elderly placed in foster care families and there
has been a lack of interest and critical review by the scientific community for this form of
care. This research was done in an effort to look at foster care for elderly from multiple
perspectives and provide a more clear view. The research participants were: beneficiaries of
foster care - elderly, foster carers, professionals from the social welfare center* in foster care
for elderly and inspectors responsible for supervision of providers of social services.
The goal of the research was elaborated through four related research questions that
were connected to the experience of foster carers and beneficiaries about foster care, as well as
positive and negative aspects and possibilities of improving foster care from the perspective of
beneficiaries, foster carers, professionals and inspectors. A qualitative approach was used in
the research, and the data was collected using a semi-structured interview method (beneficiaries
and foster carers) and a focus group method (professionals and inspectors). In the research
participated 13 beneficiaries, 11 foster carers ,14 professional workers and 4 inspectors.
The results of the research show that the beneficiaries perceive foster care as a form of
care where they feel satisfied with the living conditions, in which they were placed due
to health, psychological and social reasons. Foster carers perceive foster care as a difficult,
demanding, responsible and underappreciated job that gives them a sense of
satisfaction. Also, the motives for engaging in foster care were intrinsic and extrinsic for home
carers. Among the intrinsic motives for engaging in foster care, the foster carers stated: affinity
towards elderly, desire to help, encouragement and recommendations from friends and previous
experience of care for elderly. Among the extrinsic motives, foster carers mentioned the
improvement of their financial situation as well as the possibility of working from home.
Furthermore, the results of the research showed that beneficiaries and foster
carers emphasized the following as positive aspects of foster care: family atmosphere,
dedication to individual needs of beneficiaries, living in a natural environment, taking special
care of nutrition, celebrating birthdays and holidays, the possibility of involvement in various
activities. Inspectors and professionals additionally emphasized the velocity
of accommodation for beneficiaries.
As negative aspects of foster care, the participants highlighted various challenges. Thus,
beneficiaries pointed out: that they cannot engage in the activities in which they were
xi
previously involved in since they were placed in a foster care family, adjustment challenges,
inappropriate behavior of foster carers towards them and difficulties in communicating with
foster carers. Furthermore, foster carers emphasized challenges related to support from
professional services, challenges related to communication with family members of
beneficiaries, and cited outcomes they face at work (e.g. planning vacations, problems with
administration, dealing with personal problems of beneficiaries and lack of knowledge in the
field of health care). Professionals and inspectors pointed out negative factors: on the side of
foster carers (e.g.selection of beneficiaries, lack of competence and knowledge, untidy and
insufficiently heated space, overload, large number of beneficiaries...); on the side of the system
(e.g. insufficient support from professional services, lack of accommodation capacities,
problems related to the assessment of foster carers...) and on the side of the beneficiaries
(dependent position on the foster carers and favoring placement in an institution). Beneficiaries
who were placed in home foster care, which in terms of place, way and style of life are
significantly different from their previous lifestyle, showed significant dissatisfaction with
foster care.
From the theoretical aspect, the scientific contribution of this research lies in the application of
an integrative theoretical model that includes attachment theory, social support theory and the
concept of deinstitutionalization. According to the attachment theory, placing elderly in foster
care gives them the opportunity to develop a sense of closeness with the foster carers which is
especially important if the elderly persons do not have family or close relatives/friends nearby.
Also from the social support/assistance theory, it was realized that social support was important
for all research participants for the experience of satisfaction and quality of care in foster care.
Furthermore, the research results showed that only some provisions of the concept of
deinstitutionalization are applicable to the foster care of elderly.
Another scientific contribution of this research is that so far no research has been conducted in
Croatia on the characteristics of foster care for the elderly. This research confirmed that foster
care as a form of care, especially for people who live in rural areas and do not have close family
members nearby, is an acceptable form of care, but that it can and should be improved.
Moreover, in this paper were used , triangulation of the data collection method (semi-structured
interviews and focus groups) and triangulation of data sources (beneficiaries,
foster carers, professionals and inspectors). Both obtained valuable data beneficial for the
improvement of this form of care.
xii
The results of this research also provide practical benefits: all research participants clearly
highlighted the positive and negative sides of foster care from their perspective, but also gave
very specific suggestions for its improvement.
Recommendations for improving foster care for the elderly go in the direction of normative
improvement of foster care, stronger support and education of foster carers, development of all
forms of care for the elderly in the community, and raising public awareness of this form of
care. It is necessary that activities aimed at improving the foster care of elderly integrate
theoretical knowledge.
We can conclude that foster care for the elderly represent a challenge that needs to be improved
in all segments and requires greater cooperation among policy makers, scientists and
the general public. |
