| Abstract | Rimsko pravo ključno je za razvoj instituta posjeda, a mnogi suvremeni pravni sustavi preuzeli su načela i pravila rimskog prava prilagođavajući ih suvremenim potrebama. Posjed se smatra temeljnim konceptom držanja i uporabe stvari iako se o njegovim aspektima vode određene polemike, kako u odnosu na rimski pravni sustav tako i u kontekstu suvremenih pravnih sustava. Jedan od temeljnih pravnih problema vezan je uz pitanje o pravnoj prirodi posjeda, pa mu tako pripadnici subjektivne (rimske) koncepcije pripisuju značenje činjenice, dok pripadnici objektivne (germanske) koncepcije više ističu njegovo pravno značenje. Temeljna je razlika navedenih koncepcija u konstitutivnim elementima posjeda. U subjektivnoj se koncepciji posjed sastoji od objektivnog i subjektivnog elementa, corpus i animus possidendi. S druge strane objektivna koncepcija za uspostavu posjeda zahtjeva samo objektivni element corpus, no detaljnijom analizom vidljivo je da je i u objektivnoj koncepciji potrebna takozvana prirodna volja, čiji sadržaj zapravo odgovara pojmu animus possidendi. Mnoge polemike vodile su se i oko pitanja stjecanja posjeda, naročito stjecanja posjeda preko slobodnih i podčinjenih osoba za pater familias-a. Važnost instituta posjeda vidljiva je u njegovim pravnim učincima pa se tako temeljem posjeda putem dosjelosti može steći pravno vlasništva, tuženi posjednik u vlasničkoj parnici ima povoljniji položaj od tužitelja te je posjed imao samostalnu pravnu zaštitu putem pretorskih interdikata. Hrvatski pravni sustav usvaja objektivnu koncepciju posjeda, no mnogi se instituti rimskog prava, s ponešto izmijenjenim nazivima, ipak mogu pronaći i u hrvatskom pravnom sustavu. |
| Abstract (english) | Roman law was crucial for the development of the concept of possession, and many modern legal systems have adopted the principles and rules of Roman law, adapting them to contemporary needs. Possession is considered a fundamental concept of holding and using property, although there are numerous debates about its aspects both regarding Roman law and in the context of modern legal systems. One of the fundamental debates concerns the legal nature of possession, with adherents of the subjective (Roman) conception considering possession to be a fact, while proponents of the objective (Germanic) conception emphasize its legal nature. The basic difference between these conceptions lies in the constitutive elements of possession. In the subjective conception, possession consists of both the objective and subjective elements, corpus and animus possidendi. On the other hand, the objective conception requires only the objective element, corpus, for the establishment of possession. However, a more detailed analysis reveals that even in the objective conception, a so-called natural will is required, the content of which actually corresponds to the concept of animus possidendi. Many debates have also been held regarding the acquisition of possession, especially the acquisition of possession through free and subordinate persons for the pater familias. The importance of possession is evident in its legal effects, as legal ownership can be acquired through possession via prescription, the defendant possessor has a more favorable position than the plaintiff in ownership disputes, and possession had independent legal protection through praetorian interdicts. The Croatian legal system adopts the objective conception of possession, but many institutes of Roman law, with slightly modified names, can still be found in the Croatian legal system. |
