Abstract Novije doba obilježeno je poslovanjem kojeg karakterizira masovna proizvodnja, distribucija i masovno pružanje usluga. U takvom okruženju, poduzeća sklapaju velik broj ugovora u kratkom periodu pa bi za njih bilo neekonomično kada bi sastavljali za svakog klijenta poseban ugovor te vodili pregovore za svaku pojedinu odredu. Stoga poduzeća, kako bi olakšali i ubrzali sklapanje pravnih poslova, donose svoje opće uvjete poslovanja, na temelju kojih redovito posluju. Takav način poslovanja donosi brojne prednosti kao što su ubrzavanje sklapanja pravnih poslova i smanjenje troškova, ali za sobom povlači i određene negativne učinke. Tu prvenstveno dolazi do mogućnosti zloupotrebe potrošača koji u takvom ugovornom odnosu predstavljaju slabiju ugovornu stranu, s obzirom da se radi o formalnom ugovoru koji u potpunosti sastavlja jedna ugovorna strana (poduzeće) te se često ne ostavlja mogućnost za pregovore. U takvom načinu poslovanja, javlja se povećana potreba za zaštitom potrošača. Na razini Europske unije je donesena Direktiva Vijeća o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja uređuje to područje. Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, trebala je implementirati i uskladiti naše zakonodavstvo s propisima Europske unije. Tako se naš zakonodavac odlučio implementirati odredbe ove Direktive u dva nacionalna zakona, Zakon o obveznim odnosima te u Zakon o zaštiti potrošača. Zakoni na vrlo sličan način uređuju područje općih uvjeta te oba predviđaju ništetnost kao jedinu posljedicu nepoštenih odredba. Također oba zakona propisuju da se njihove odredbe ne primjenjuju ako su odredbe općih uvjeta preuzete iz važećih propisa, ako se o tim odredbama pregovaralo te ako se radi o odredbama o predmetu i cijeni, a koje su jasne, razumljive i lako uočljive. Razlika među zakonima je u području primjene te veći naglasak na pregovorima u Zakonu o zaštiti potrošača. Kako je područje zaštite potrošača bio novitet kako u Europskoj uniji, tako i u nacionalnim zakonodavstvima, pojavila se potreba za tumačenjem brojnih odredi Direktive od strane Europskog suda u obliku prethodnih pitanja. Stoga ovo područje kao novije područje prava, predstavlja velik izazov za sve nacionalne sudove pa tako i za hrvatske sudove kod kojih se svakodnevno povećava broj sporova s područja zaštite potrošača.
Abstract (english) The recent era is characterized by business characterized by mass production, distribution and mass provision of services. In such an environment, companies conclude a large number of contracts in a short period of time, so it would be uneconomical for them to draw up a separate contract for each client and conduct negotiations for each individual team. Therefore, companies, in order to facilitate and speed up the conclusion of legal transactions, adopt their general terms of business, on the basis of which they regularly do business. Such a way of doing business brings numerous advantages, such as speeding up the conclusion of legal transactions and reducing costs, but it also entails certain negative effects. This is primarily where there is the possibility of abuse of consumers who in such a contractual relationship represent the weaker contracting party, given that it is a formal contract that is drawn up entirely by one contracting party (company) and often leaves no possibility for negotiation. In such a way of doing business, there is an increased need for consumer protection. At the level of the European Union, the Council Directive on unfair terms in consumer contracts was adopted, which governs that area. When Croatia joined the European Union, it had to implement and harmonize our legislation with the regulations of the European Union. Thus, our legislator decided to implement the provisions of this Directive in two national laws, the Law on Obligatory Relations and the Law on Consumer Protection. The laws regulate the field of general conditions in a very similar way, and both foresee nullity as the only consequence of unfair provisions. Both laws also stipulate that their provisions do not apply if the provisions of the general terms and conditions are taken from current regulations, if these provisions have been negotiated, and if they are about the subject matter and price, which are clear, comprehensible and easily observable. The difference between the laws is in the field of application and greater emphasis on negotiations in the Consumer Protection Act. As the field of consumer protection was a novelty both in the European Union and in national legislations, the need arose for the interpretation of numerous provisions of the Directive by the European Court in the form of previous questions. Therefore, this area, as a newer area of law, represents a great challenge for all national courts, as well as for Croatian courts, where the number of disputes in the field of consumer protection is increasing every day.
Keywords
Opći uvjeti ugovora/poslovanja
izvori trgovačkog prava
autonomno pravo
formularni ugovori
Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Zakon o obveznim odnosima
Zakon o zaštiti potrošača
ništetnost ugovornih odredbi
