| Abstract | Prestacija odnosno činidba rada predmet je uređenja niza ugovora. Ta okolnost proizlazi iz činjenice da ljudski rad u praksi ima mnoge pojavne oblike. Specifičnosti pojedinih odnosa, kao i mnogi drugi gospodarski ili pravni činitelji pogodovali su nastanku i razvoju različitih ugovora koji uređuju rad. Istovremeno, ti isti utjecaji su onemogućili uniformnost u zakonskom normiranju rada. U tekstu koji prethodi su izloženi glavni ugovori s prestacijom rada te su istaknute njihove razlike kako bi se bolje spoznala njihova pravna priroda, kao i narav njihove potrebe.
Ugovorom o nalogu se obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac je u pravilu dužan osobno ispuniti nalog. Nalogodavac može nalogoprimcu povjeriti obavljanje svih njegovih poslova, ili ga pak može ovlastiti za obavljanje jednog određenog posla. Priroda djelatnosti može rezultirati trajnim ugovornim odnosom, no nalog može i prestati izvršavanjem određenog posla. Nalogoprimac u pravilu ima pravo na nagradu, pri čemu se nagrađuje trud, a ne uspjeh. Radi se o ugovoru koji je izuzetno zastupljen u praksi. Primjenjuje se osobito u obavljanju pravnih poslova, a poslovi poput platnog prometa bi bez njega bili nezamislivi.
Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenja kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Sadržaj obveze je preciziran ugovorom, a radi se o prije svega faktičnim poslovima, te intelektualnim poslovima. Izvođač je obvezan raditi po uputama i uz nadzor naručitelja. Ugovorni odnos nije trajne naravi, te on prestaje obavljanjem ugovorenog posla. Izvođač garantira za uspjeh posla te odgovara naručitelju za nedostatke. Nagrada je bitan sastojak ugovora o djelu, a isplaćuje se u pravilu nakon obavljenog posla. «Poslodavci» odnosno naručitelji ga ponekad preferiraju u odnosu na ugovor o radu zbog relativne ugovorne jednostavnosti, dok ga osobe koje obavljaju rad često sklapaju u svrhu dodatnog izvora prihoda. Posebni oblici ugovora o djelu uključuju i ugovor o autorskom djelu te ugovor o radu redovitog studenta koji su ranije izloženi.
Ugovor o službi, poznatiji u praksi pod nazivom menadžerski ugovor, sklapaju član uprave društva i trgovačko društvo. Karakterizira ga nizak stupanj formalnosti, budući da ne treba biti sklopljen u pisanom obliku, a sadržaj mu uslijed prirode posla nije preciziran, već je određen općenito čime je prilagođen nepredvidivom karakteru menadžerskog posla. Ipak, glavna njegova karakteristika je stručna i organizacijska samostalnost menadžera odnosno člana uprave. Upravo to je njegova ključna razlika u odnosu na ugovor o radu. Ugovor je u pravilu je naplatan, a njegova trajnost će ovisiti o tome sklapa li ga član uprave društva, u kojem slučaju je vremenski ograničen ali produljiv, ili neka druga osoba poput direktora, u kojem slučaju se može sklopiti na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu glavni je i najznačajniji ugovor s prestacijom rada u hrvatskom pravnom poretku. Ugovorom o radu zasniva se radni odnos. Bitni elementi radnog odnosa su dobrovoljnost, obveza osobnog obavljanja rada, podređenost radnika uputama poslodavca i naplatnost. Ugovor o radu je strogo formalan. Može se sklopiti na određeno i neodređeno vrijeme. Stavljanje na raspolaganje radnikovog rada je trajne naravi. Sadržaj obveze je zbog nepredvidivosti prirode posla određen općenito- nazivom, vrstom ili kratkim opisom odnosno popisom poslova. Plaća koju je poslodavac dužan isplaćivati radniku često je jedini izvor prihoda za radnika iz čega proizlazi njegova ekonomska ovisnost o poslodavcu. Radnik poslodavcu ne garantira za konačan rezultat odnosno uspjeh. |
