| Sažetak | S obzirom da se broj prijavljenih slučajeva nasilja nad osobama starije životne dobi sve više povećava, potrebno je veći fokus i značaj pridati ovom globalnom fenomenu. U Hrvatskoj ali i u ostatku svijeta stanovništvo neminovno stari, dok položaj i uloga starijih u društvu sve više gubi na važnosti. Osobe starije životne dobi smatraju se ranjivom skupinom, koja zahtijeva posebnu skrb i njegu što često dovodi do neželjenih posljedica zlostavljanja i nasilja zbog neadekvatnosti smještajnih kapaciteta i nedostatka osoblja u specijaliziranim ustanovama koje pružaju skrb i različite usluge ovoj skupini stanovništva, ali i zbog preopterećenosti i nepripremljenosti na promjene koje starost donosi od strane njihovih bližnjih. Nasilje nad starijim osobama puno je raširenije nego što se prethodno smatralo, te se svaka deseta osoba starije životne dobi suočava s ovim problemom. Najčešći počinitelji nasilja su osobe iz užeg kruga obitelji, poput supružnika, djece i ostalih rođaka, dok se u institucijama nasilje uglavnom događa od strane stručnih djelatnika koji skrbe za osobu. Najučestaliji oblici nasilja su oni psihičkog i financijskog karaktera, iako se najčešće prijavljuje ono tjelesnog karaktera, odnosno ono koje ostavlja fizičke tragove. Neki od izazova prevencije su svakako strah, osjećaj srama i krivnje, ovisnost o počinitelju, ali i transformacija obitelji. Sve je više samačkih kućanstava koji nemaju smještajnih kapaciteta za skrb za stariju osobu, zbog čega dolazi do institucionalizacije. Nadovezujući se na to, u institucijama je problem veliki broj korisnika na mali broj osoblja, minimalna supervizija zbog čega dolazi do profesionalnog sagorijevanja, velika fluktuacija radne snage, te općenito neusklađenost vještina sa novim potrebama korisnika. Kako bi se na što učinkovitiji način riješio ovaj problem, ali i prevenirao za buduće vrijeme, potrebno je veći fokus staviti na senzibilizaciju javnosti o raširenosti i dalekosežnosti negativnih posljedica koje na život ima nasilje u bilo kojem obliku, educirati širu javnost ali i osobe u neposrednoj okolini osoba starije životne dobi, kako članove njihove obitelji koji skrbe za njih, tako i stručnjake koji rade u socijalnom i zdravstvenom sektoru, stjecanje većeg znanja o izvorima nasilja nad starijima i posljedicama koje ono nosi, širi raspon intervencija kojima bi se onemogućilo odvijanje ili ponavljanje takvog čina, ali i omogućilo osobama starije životne dobi da govore o vlastitoj viktimizaciji, strategija borbe protiv nasilja koja uključuje primjeren zakonski okvir od strane države, te pružanje konkretne potpore obiteljima koje skrbe za starije članove i izvještavanje o postojećoj mreži usluga i pomoći koju mogu dobiti u lokalnoj zajednici ili široj socijalnoj okolini. Ono što je od iznimne važnosti je informiranje osoba starije životne dobi o pravima koje imaju i načinima njihova ostvarenja, kako bi se tamna brojka neprijavljivanja ovog kaznenog djela svela na minimum. Također, potrebni su programi i politike koji zagovaraju aktivno građanstvo u starijoj dobi, kako bi se i oni sami mogli oduprijeti ovom fenomenu. |
| Sažetak (engleski) | Given that the number of reported cases of violence against the elderly is increasing, greater focus and importance should be attached to this global phenomenon. In Croatia as well as in the rest of the world, the population is inevitably aging, the position and role of the elderly in society is increasingly losing importance. Elderly people are considered a vulnerable group, which requires special care, which often leads to unwanted consequences of abuse and violence due to the inadequacy of accommodation capacities and the lack of staff in specialized institutions that provide care and various services to this population group, but also due to overload and unpreparedness for the changes that old age brings on the part off their loved ones. Violence against the elderly is much more widespread than previously thought, and every tenth elderly person faces this problem. The most frequent perpetrators of violence are people from the immediate family circle, such as spouses, children, and other relatives, while in institutions, violence is mostly committed by professionals who take care of the person. The most frequent forms od violence are those of a psychological and financial nature, although the most frequently reported is that of a physical nature, which leaves traces. Some of the challenges of prevention are certainly fear, a sense of shame and guilt, dependence on the perpetrator, but also the transformation of the family. There are more and more single households that do not have the accommodation capacity to care for an elderly person, which is why institutionalization is taking place. Building on that, the problem in institutions is a huge number of users with a small number of staff, minimal supervision which leads to professional burnout, high turnover of the workforce, and a general mismatch of skills with the new needs. In order to solve this problem as efficiently as possible, but also to prevent it for the future, it is necessary to put a greater focus on public awareness about the widespread and far-reaching negative consequences that violence in any form has on life, to educate the general public as well as people in the immediate vicinity the enviroment of elderly people, both their family members who care for them, as well as experts working in the social and health sector, gaining more knowledge about the sources of violence against the elderly an its consequences, a wider range of interventions that would prevent it from happening or repeating such an act, but also enabled elderly people to talk about their own victimization, a strategy to fight against violence that includes an appropriate legal framework from the state, and providing concrete support to families who care for elderly members and reporting on the existing network of services and help they can get in the local community or wider social environment. What is extremely important is informing the elderly about the rights they have and the ways to exercise them, in order to reduce the dark figure of non-reporting of this criminal offense to a minimum. Also, programs and policies that advocate active citizenship in older age are needed, so that they themselves can resist this phenomenon. |
