Nezakoniti dokazi u parničnom postupku

diplomski rad

• Naslov (engleski): Illegal evidence in civil proceedings
• Autor: Sandro Briski
• Mentor: Aleksandra Maganić (mentor)
• Član povjerenstva: Aleksandra Maganić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marko Bratković (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Juraj Brozović (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Građansko procesno pravo); Zagreb
• Datum i država obrane: 2023-09-01, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo

Sažetak

Nezakoniti dokazi u hrvatskom pravnom sustavu prvi put su ugledali svjetlo dana u članku 29. Ustava RH te su formulirani kao dokazi pribavljeni na nezakonit način. Po uzoru na suvremeni pristup institutu nezakonitih dokaza Europskog suda za ljudska prava, zakonodavac je formulirao članak 220.a Zakona o parničnom postupku. Pojam nezakonitog dokaza preuzet je iz Ustava RH. Sud može dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj, kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Pritom mora primijeniti test razmjernosti između povrede ustavnog ili konvencijskog prava radi izvođenja nezakonitog dokaza i interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. Dotična zakonska izmjena je dobra i poželjna, no treba uzeti u obzir kritike relevantnih pravnih stručnjaka u odnosu na njezinu nedorečenost i podnormiranost. Radi razumijevanja pojma i bîti predmetnog instituta, u radu je opisan razvoj pristupa nezakonitom dokazu na području kaznenog procesnog prava, koji obilježen znakovitom intervencijom Ustavnog suda RH. Mnogi predstavnici procesne doktrine smatraju da je uzor uređenju nezakonitih dokaza trebao poslužiti aktualni članak 10. Zakona o kaznenom postupku u obliku koji je prilagođen specifičnostima parničnog postupka. Nakon teoretskog pristupa institutu nezakonitih dokaza, u radu je obrađena relevantna praksa Vrhovnog i Ustavnog suda RH te praksa Europskog suda za ljudska prava koja je posebno važna radi razumijevanja načela pravičnog suđenja koje mora biti zadovoljeno prilikom donošenja odluke o izvođenju pojedinog dokaza. Ako sud odluči primjenom testa razmjernosti izvesti nezakonit dokaz, odluku o izvođenju takvog dokaza treba opravdati i potkrijepiti valjanim argumentima.

Sažetak (engleski)

Unlawful evidence in the Croatian legal system first saw the light of the day in Article 29 of the Constitution of the Republic of Croatia and was formulated as illegally obtained evidence. Modeled on the modern approach to the institute of unlawful evidence of the European Court of Human Rights, the legislator formulated Article 220.a of the Civil Procedure Act. The concept of unlawful evidence is taken from the Constitution of the Republic of Croatia. The court can allow the use of unlawful evidence and take into account its content, in order to establish a decisive fact. In doing so, he must apply the test of proportionality between the violation of constitutional or conventional rights for the purpose of using unlawful evidence and the interest in properly and completely establishing the factual statement in the proceedings. The legal amendment in question is good and desirable, but the criticisms of relevant legal experts should be taken into account in relation to its vagueness and deficiency. In order to understand the concept and essence of the institute in question, the thesis describes the development of access to unlawful evidence in the field of criminal procedural law, which was marked by the significant intervention of the Constitutional Court of the Republic of Croatia. Many representatives of the procedural doctrine consider that the current Article 10 of the Criminal Procedure Act should have served as a model for the regulation of unlawful evidence in a form adapted to the specifics of civil proceedings. After a theoretical approach to the institute of unlawful evidence, the thesis deals with the relevant practice of the Supreme and Constitutional Courts of the Republic of Croatia and the practice of the European Court of Human Rights, which is particularly important for understanding the principle of a fair trial, which must be satisfied when making a decision on the presentation of a particular piece of evidence. If the court decides to introduce unlawful evidence by applying the proportionality test, the decision to introduce such evidence should be justified and supported by valid arguments.

• Ključne riječi: nezakoniti dokazi; test razmjernosti; parnični postupak; Vrhovni sud Republike Hrvatske; Ustavni sud Republike Hrvatske; Europski sud za ljudska prava; načelo pravičnog suđenja
• Ključne riječi (engleski): unlawful evidence; proportionality test; civil procedure; Supreme Court of the Republic of Croatia; Constitutional Court of the Republic of Croatia; European Court of Human Rights; right to fair trial
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:311121
• Studijski program: Naziv: Pravo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra prava (mag. iur.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-09-06 06:42:33