| Sažetak | U širem smislu, pojam javnih službenika obuhvaća: 1) državne službenike zaposlene u organizacijama središnje državne uprave, 2) službenike zaposlene u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, te 3) službenike zaposlene u javnim službama (Koprić i dr., 2021: 133).
Članak 3. st. 2. i 3. ZODS-a definira državne službenike kao osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona.
Funkcija državnih dužnosnika ograničena je mandatom i ovisna o političkoj vlasti.
Članak 45. ZODS-a određuje da se slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju putem javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika.
Članak 48. ZODS-a određuje da osoba koja se prima u državnu službu mora imati odgovarajući stupanj obrazovanja, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo (osim vježbenika), zdravstvenu sposobnost i hrvatsko državljanstvo.
Članak 41. ZODS-a određuje da se postupak prijma u državnu službu može provesti samo u skladu s planom prijma u državnu službu utvrđenim u skladu s odredbama Zakona, osim u slučaju potrebe prijma u državnu službu na određeno vrijeme i popunjavanja radnog mjesta koje je ostalo upražnjeno odlaskom službenika iz državnog tijela tijekom tekuće kalendarske godine.
Javnim natječajem osoba se prima na slobodno radno mjesto u državnom tijelu, ali prije njegova raspisivanja isto mjesto može se popuniti i internim oglasom ili premještajem tako da na isto radno mjesto dođe već zaposleni državni službenik.
Članak 47. ZODS-a određuje da postupak prijma u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.
Članak 53. ZODS-a određuje kako je probni rad obavezan za osobe koje se primaju u državnu službu i to na neodređeno vrijeme.
Zapošljavanje u javnoj upravi treba provoditi po „načelima: jednakoj dostupnosti javne službe svim građanima koji ispunjavaju opće uvjete za rad u javnoj službi te promicanju interesa javne službe u smislu odabira najboljih kandidata za rad u javnoj službi“ (Giljević i Lopižić, 2019: 39).
Službenici se zapošljavanju putem javnog natječaja (zapošljavanje na neodređeno vrijeme) i oglasa (zapošljavanje na određeno vrijeme, zapošljavanje namještenika), ispunjavanjem formalnih uvjeta za pojedino radno mjesto te testiranjem i intervjuom, kojim se procjenjuju njihova znanja, vještine i sposobnosti.
Nekoliko je metoda i tehnika odabira najboljeg kandidata: nevezani pregledi, intervjui i razni testovi.
Ustavom je zajamčeno pravo na javnu službu kao i na primanje u javnu službu pod jednakim uvjetima, što je detaljnije razrađeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: TKU).
Svaki neizabrani kandidat na javnom natječaju ima pravo osporavati izbor izabranog kandidata prigovorom iz članka 156. ZUP-a, a potom tužbom pred nadležnim upravnim sudom (Staničić, 2020: 1).
Osoba koja ima pravo prednosti kod prijma u službu prema posebnom zakonu, dužna je u prijavi na natječaj pozvati se na to pravo i ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.
ZSNLPS u članku 2. određuje da osobe koje obavljaju poslove u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nazivamo službenicima i namještenicima.
I kod prijma u službu lokalnih i područnih jedinica ističe se ustavno pravo da svaki hrvatski građanin može biti primljen u službu ovisno o svojim sposobnostima i znanju, tj. i u ovom je slučaju uočljiv merit-sustav zapošljavanja kao i kod državnih službenika.
Članak 8. ZSNLPS-a definira kako se postupak prijma u službu može provesti samo u skladu sa planom prijma u službu.
Članak 17. ZSNLPS-a određuje da se u službu primaju osobe putem javnog natječaja. |
