Analiza (polu)predsjedničkih ovlasti u Ustavu RH nakon 2000.

završni rad

• Naslov (engleski): The analysis of semi presidential authorities in the constitution of the Republic of Croatia after the year 2000
• Autor: Matija Babić
• Mentor: Dario Čepo (mentor)
• Član povjerenstva: Dario Čepo (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ksenija Grubišić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Stjepka Popović (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Sociologija); Zagreb
• Datum i država obrane: 2021-09-29, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo

Sažetak

U polupredsjedničkom sustavu izvršna vlast je dualna, dok je u parlamentarnom sustavu formalno dualna, a faktički monistička. Predsjednik u parlamentarnom sustavu sa vladom i parlamentom ne ulazi u hijerarhijske i transakcijske odnose te u pravilu nije sukreator javnih politika. U polupredsjedničkom sustavu predsjednik sa vladom i parlamentom ulazi u transakcijske i hijerarhijske odnose te je aktivni sudionik pri stvaranju i provođenju politika. U Hrvatskoj je 1990. godine uveden polupredsjednički sustav jer je vlast trebala biti demokratična, a istodobno dovoljno stabilna za provođenje ozbiljnih reformi gospodarskog i političkog sustava, kao i za mogućnost reagiranja na unutarnju i vanjsku nestabilnost prisutnu pri stvaranju Republike Hrvatske. Predsjednik Franjo Tuđman dominirao je u sustavu vlasti jer je mogao jednostrano smijeniti premijera i članove Vlade i jer je imao mogućnost da bude član političke stranke. Nakon ustavne reforme 2000. godine Predsjednik Republike je, striktno formalno, izgubio malo ovlasti. U stvari, ustavna reforma 2000. godine Predsjedniku Republike oduzela je veliku količinu političke moći iz devedesetih. Hrvatska danas ne primjenjuje klasičan parlamentarni sustav jer predsjednik države u određenim područjima surađuje s Vladom i premijerom u pogledu stvaranja i provođenja politika. Uzrok ustavnih izmjena 2000. godine je centralizacija i personalizacija vlasti u osobi Predsjednika Republike devedesetih, zajedno sa svim negativnim društvenim pojavama koje je donijela. Autor rada se slaže s ustavnim izmjenama 2000. godine. Također, autor rada smatra da bi aktualne ovlasti Predsjednika Republike trebalo povećati radi ojačanja njegove uloge u izvršnoj vlasti, što je bitno radi sprječavanja nastanka monopola premijera u sustavu vlasti. No, povećanje ovlasti odnosi se samo na područja u kojima premijer i Predsjednik Republike već surađuju tj. na obranu, vanjsku politiku i sigurnosne službe. Razlog je to što bi njihovi mogući sukobi, po mišljenju autora, uzrokovali velike društvene probleme kada bi oni morali surađivati u područjima kao što su gospodarska i socijalna pitanja.

• Ključne riječi: parlamentarni; polupredsjednički; sustav; predsjednik; ovlasti; smanjivanje; utjecaj; moć
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:919788
• Studijski program: Naziv: Javna uprava; Vrsta studija: stručni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) javne uprave (bacc. admin. publ.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-11-05 09:48:15