Ugovorna kazna

diplomski rad

• Naslov (engleski): Penalty clause
• Autor: Antonio Jurić-Bubić
• Mentor: Tomislav Jakšić (mentor)
• Član povjerenstva: Tomislav Jakšić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Siniša Petrović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Antun Bilić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Trgovačko pravo i pravo društava); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-07-13, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo; Trgovačko pravo i pravo društava

Sažetak

Ugovorna kazna je institut osobnog pojačanja obveznopravnog odnosa kojim se nastoji povećati vjerojatnost urednog ispunjenja ugovornih obveza. Osnovni cilj obveznog prava je zasnivanje obveze, međutim prema rimskom načelu pacta sunt servanda strane su dužne ispuniti preuzete obveze i za to snose odgovornost. Zakon o obveznim odnosima kaže da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Jedna od glavnih karakteristika ugovorne kazne je njezina akcesornost, što znači da ugovorna kazna ne može postojati samostalno bez postojanja glavnog ugovora, ona je u osnovi sporedni sporazum u odnosu na glavni. To znači da u slučaju kad bi prestala glavna obveza (npr. ako bi došlo do poništenja, ništavosti, samog ispunjenja obveze ili raskida ugovora) to bi značilo i prestanak odredbe o ugovornoj kazni. Međutim, obrnuto ne vrijedi pa eventualna ništavost ili prestanak ugovorne odredbe o ugovornoj kazni nema učinak na postojanje glavnog ugovora. Što se tiče oblika zakon određuje da ugovorna kazna mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojeg je nastala obveza na čije se ispunjenje ugovorna kazna odnosi. Ovdje se govori o paritetu oblika što je i razumljivo ako na umu imamo glavnu karakteristiku ugovorne kazne – akcesornost same ugovorne kazne, s obzirom na obvezu na čije se osiguranje odnosi. Ova odredba dobiva svoj smisao i značenje u pogledu situacije kada se ugovorna kazna određuje zasebno odnosno kada je predmet posebnog ugovora koji je odvojen od ugovora u kojemu je određena glavna obveza koja se tim ugovorom osigurava. Dok s druge strane, ugovara li se kao klauzula u glavnom ugovoru tada ionako slijedi sudbinu glavnog ugovora. Ugovorna kazna je složeni institut u pravnom poretku sa specifičnim karakteristikama odnosno funkcijama. Njome se postiže prvenstveno pojačanje ugovorne dispcipline jer sa određenom imovinskom posljedicom koja pogađa dužnika u slučaju neispunjenja, zakašnjenja ili neurednog ispunjenja ostvaruje se psihološki pritisak na dužnika da ispuni svoju obvezu i to na način kako je predviđeno ugovorom. Uz tu funkciju možemo zaključiti da ugovorna kazna osigurava uredno ispunjenje ugovorne obveze jer pruža vjerovniku veći stupanj sigurnosti da će njegova tražbina biti ispunjena onako kako je ugovoreno.

• Ključne riječi: ugovorna kazna; zakašnjenje ili neuredno ispunjenje; neispunjenje; akcesornost; paritet oblika; naknada štete; prava vjerovnika
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:296925
• Studijski program: Naziv: Pravo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra prava (mag. iur.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-01-13 11:02:02