Pravo na branitelja jedno je od najvažnijih minimalnih prava obrane u kaznenom postupku. Ostvarenje tog prava, posebice u početnim fazama postupka, glavni je uvjet osiguranja pravičnosti postupka. Pravo na pravnu pomoć branitelja ne iscrpljuje se samom prisutnošću branitelja u policijskoj postaji. Ono uključuje niz aspekata kojima se poštuju prava okrivljenih osoba – pravo na slobodno i nesmetano komuniciranje s braniteljem, učinkovito sudjelovanje u ispitivanju, prisutnost istražnim i dokaznim radnjama u postupku, osiguranje poštovanja privilegija protiv samooptuživanja, moralnu podršku okrivljeniku i zaštitu od prisilnih metoda postupanja. Svatko koga se sumnjiči da je počinio kazneno djelo može se valjano odreći prava na branitelja pod određenim uvjetima. S druge strane, ograničenja prava na pristup branitelju u policiji dopuštena su pod određenim okolnostima, no takva ograničenja ne smiju se pretvoriti u protupravna kršenja temeljnih prava obrane. Da bi postupak u cjelini bio pravičan potrebno je osigurati temeljna procesna jamstva za obje strane u postupku, stoga je pravo na pristup branitelju preduvjet načela jednakosti oružja. Posljedica neopravdane uskrate osnovnih prava obrane jest tzv. ekskluzijsko pravilo koje izričito zabranjuje korištenje nezakonito pribavljenih dokaza i nalaže njihovo izdvajanje iz spisa predmeta.