| Sažetak | Tema ovog završnog rada jesu modeli financiranja ustanova predškolskog odgoja, a kao temelj istraživanja postavljena je sljedeća teza: cijena vrtića koju plaćaju roditelji/korisnici vrtića ne utječe na kvalitetu usluga koje se pružaju njihovoj djeci. Postavljenu tezu istražujem na primjerima tri različita grada, kako bi prvenstveno uvidjeli razlike u cijenama odnosno postotku ekonomskih sredstava kojima osnivač sudjeluje u sufinanciranju programa, a zatim i razlike u cijeni koju plaćaju roditelji, u uslugama koje vrtići pružaju, te možebitne razlike u njihovoj kvaliteti. Za provođenje istraživanja odabrana su sljedeća tri grada: Grad Zagreb, kao glavni i najveći grad s najvećim brojem djece, vrtića i programa, zatim Grad Benkovac, kao manji grad s manjim brojem djece, te Grad Osijek, također veći grad, ali s manjim brojem djece nego Zagreb. Najvažniji dio istraživanja su rezultati anketa roditelja i odgajatelja iz sva tri grada. Pitanja koja su postavljena ispitanicima odnose se na modele financiranja ustanova predškolskog odgoja u raznim jedinicama lokalne samouprave, razlike u cijenama vrtića, plaćama odgojitelja, primanjima roditelja, kvaliteti usluga, te koliko su odgojitelji i roditelji zadovoljni postojećim sustavom.
Analizom upitnika koje su ispunili odgojitelji i roditelji, otkrila sam da ispitani roditelji ipak nisu potpuno nezadovoljni s cijenom koju plaćaju za vrtić na mjesečnoj razini. Što se tiče kvalitete usluga koje se pružaju u sklopu cijene, prosjek ocjena za sva tri grada bi bio 4,2.
Uzorak je bio manji i nasumce odabran, te ne može sa sigurnošću prezentirati stav većine i/ili realno stanje. Ipak smatram da je moje istraživanje pokazalo da cijena (barem ona viša) ne utječe na zadovoljstvo uslugama u cijenu, dapače, oni koji plaćaju manje su zadovoljniji onim što dobiju.
Ostali podaci koje sam prikupila ovim istraživanjem pokazuju da svi istraživani vrtići u sva tri grada pokazuju iste i/ili slične poteškoće, kao što su veliki broj djece u grupama, nedovoljan broj odgojitelja i ostalog stručnog kadra, lošu ili neadekvatnu infrastrukturu objekata, nedostatak opreme i potrošnog materijala koje donose sami roditelji. Unatoč relativnom zadovoljstvu uslugama, očito postoje mogućnosti za poboljšanje, posebno što i odgojitelji i roditelji sluh jedinica lokalne samouprave ocjenjuju kao slab ili nedovoljan. |
