Privrženost djece koja odrastaju u alternativnoj skrbi

diplomski rad

• Naslov (engleski): Attachment of children who growing up in alternative care
• Autor: Ema Župić
• Mentor: Maja Laklija (mentor)
• Član povjerenstva: Maja Laklija (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marina Milić Babić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marko Buljevac (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Područja socijalnog rada); Zagreb
• Datum i država obrane: 2019-06-18, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Socijalne djelatnosti; Posebna područja socijalnog rada

Sažetak

Privrženost je snažna emocionalna povezanost između dviju ili više osoba. U tom odnosu dijete stvara siguran odnos s figurom privrženosti. S obzirom na to, može se razviti sigurna i nesigurna privrženost, a postoji mogućnost da dijete ne razvije niti jedan oblik privrženosti. Nesiguran stil privrženosti dijeli se na anksiozno izbjegavajući, anksiozno opirući i dezorganizirano dezorijentirani stil. Cilj ovog rada je pružiti pregled dosadašnjih spoznaja o razvoju privrženosti kod djece koja odrastaju u alternativnoj skrbi. Temeljem istražene literature može se zaključiti kako postoji razlika između privrženosti djece koja odrastaju u alternativnim oblicima skrbi. Djeca koja odrastaju u dječjem domu sklonija su razvijati nesigurnu privrženost, dok djeca u udomiteljskim obiteljima razvijaju sigurnu privrženost. Kao razlog razvoja sigurne privrženosti kod djece u udomiteljskim obiteljima, navodi se iskustvo obiteljskog života koje dijete ne ostvaruje u dječjem domu. Velik broj odgajatelja u dječjem domu, smjenski rad, dob smještaja djeteta u alternativne oblike skrbi samo su jedni od rizičnih čimbenika za razvoj nesigurne privrženosti kod djece u skrbi. Iz tog razloga, potrebno je provoditi proces deinstitucionalizacije koja potiče razvoj udomiteljstva te raznih programa za pružanje pomoći i podrške roditeljima u čemu se očituje značajna uloga socijalnog radnika.

Sažetak (engleski)

Attachment is a strong emotional connection between two or more people. In this connection child create secure relationship with figure attachement. Based on their relationship, child can develop a secure and insecure attachment, or no attachment at all. Insecure styles of attachment can be divided into avoidant, ambivalent and disorganized style of attachment. The aim of this paper is to provide an overview of the development of attachment in children who grow up in alternative care. Children who grow up in children's homes are more likely to develop insecure attachement than children who grow up in foster care who develope secure attachement. The reason why children in foster care develop secure attachement si family environment, which children who grow up in children's homes are less likely to achieve. A lot of educators, their frequently changed, age when children come in alternative care are just one of risk to develop a insecure attachement. Because of that is needed to implemented a process of deinstitutionalization wich encourage to develepoment a foster care and a lot off programs for parents help and support where by the role of a social worker is manifested.

• Ključne riječi: privrţenost; alternativna skrb; deinstitucionalizacija
• Ključne riječi (engleski): attachment; alternative care; denistitutionalization
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:244470
• Studijski program: Naziv: Socijalni rad; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra socijalnog rada (mag.act.soc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-07-25 13:22:56