Cilj ovog teorijskog rada je objediniti dostupne postojeće spoznaje o nasilju nad starijim osobama smještenima u ustanovama. Rad se većinom temelji na meĎunarodnoj literaturi jer istraživanja u tom području u Republici Hrvatskoj nema. Starije osobe su u ustanovama u riziku od psihičkog, fizičkog, financijskog i seksualnog zlostavljanja te zanemarivanja. Počinitelji nasilja mogu biti korisnici, posjetitelji i osoblje ustanove. Upravo je nasilje koje osoblje čini u fokusu ovoga rada. Temeljem ekološke teorije analizirani su faktori rizika vezani uz korisnika – žrtvu, osoblje – počinitelja, ustanovu i širi društveni kontekst. Najčešći faktori rizika vezani uz žrtvu su ženski spol i veća dob, kognitivno oštećenje (demencija) te socijalna izolacija, a neki od najčešćih faktora rizika vezanih uz počinitelja su sindrom sagorijevanja, stres na poslu, konzumiranje alkohola i/ili lijekova, stavovi prema starijim osobama i osobni problemi. Faktori rizika vezani uz ustanovu su nedovoljan broj zaposlenog osoblja, loše vodstvo ustanove i režim ustanove koji ispitanici nazivaju „toksičnim“, a na društvenoj razini to je ageizam. Prevencija nasilja nad starijima u ustanovama trebala bi se razvijati na svim razinama na kojima su faktori rizika identificirani, a važnu ulogu u tome imaju socijalni radnici svojim djelovanjem na razini pojedinca, grupe, obitelji, zajednice i društva što je u radu prikazano. Naposljetku, u radu su ukratko prikazane odreĎene spoznaje o korisnicima kao počiniteljima nasilja u ustanovama jer su za to nasilje ustanove jednako odgovorne kao i za ono koje čini osoblje.