| Sažetak | Kada govorimo o suvremenom društvu i procesu nastanka i razvoja države, možemo reći da je javna uprava oduvijek bila njen conditio sine qua non. U začecima, bila je neophodna zbog održanja vlasti odnosno poslušnosti podanika vladaru, a kasnije dolazi do odvajanja njegove vlasti od posebnog birokratskog aparata sa fizičkom prisilom. Danas u modernim demokratskim državama javna uprava ima značajnu ulogu kao neophodan instrument vladajućih u djelatnosti planiranja, formuliranja, organiziranja, koordiniranja i realizacije njihovih javnih politika, programa i ideja.
Rad prikazuje obilježja tradicionalnog tipa javne uprave predstavljenog Weberovim ideal tipom birokratsko monokratske organizacije te prilagodbe spomenutog modela novim shvaćanjima suvremene javne uprave kroz kratak osvrt na važnije upravne doktrine tijekom 20. stoljeća (Nova javna uprava, Novi javni menadžment, Dobro upravljanje i Neoweberijanska država). Upravne doktrine izabrane su kao „vodič“ kroz javnu upravu, jer upravo one, sistematizacijom iskustva, daju upute o relevantnoj praksi djelovanja javne uprave koja omogućavaju prijeko potrebnu orijentaciju i standardizaciju u njenom radu. Osim toga rad donosi kratak prikaz razvoja javne uprave u Republici Hrvatskoj. Javna uprava, njen razvoj, kao i njena nužnost te neizbježne prilagodbe promjenjivim društvenim vrijednostima i zahtjevima okoline učinile su je dinamičnom i posebno zanimljivom kako vlastodršcima tako i onima koji koriste njene usluge – građanima. Kao takva ona predstavlja čvrstu, nosivu i funkcionalnu strukturu, „kostur“ države, bezuvjetno neophodnu za uspješnu vlast i zadovoljne građane.
Nove društvene, tehnološke, socijalne, političke i druge okolnosti, nova shvaćanja suvremene javne uprave te sukladno tome i novi prioriteti i vrijednosti u društvu zahtijevali su određene prilagodbe stabilnog, pouzdanog, profesionalnog, hijerarhijskog weberijanskog modela tradicionalne javne uprave. Upravna praksa iznjedrila je brojne prilagodbe koje su mijenjale tradicionalnu javnu upravu i načela njezinog djelovanja kroz različite upravne doktrine. Koliko je god promjena tradicionalni model „preživio“, kroz navedeno razdoblje, u smjeru smanjivanja hijerarhijskog načela prema mrežnom modelu, orijentaciji javne uprave prema građanima, osluškivanju njihovih potreba umjesto strogog pridržavanja ponekad suvišnih birokratskih procedura, smanjivanju „atmosfere tajnosti“ promoviranjem načela otvorenosti i transparentnosti djelovanja javne uprave i drugih promjena, ipak ga praksa nije u potpunosti uspjela zamijeniti. Naprotiv, krug promjena u načelima djelovanja javne uprave, zasad, zatvorio se, u bitnim dijelovima, tamo gdje je i započeo, kroz novu upravnu doktrinu Neoweberijanske države, kombinirajući dosadašnje najbolje upravne prakse. |
