Pod diskriminacijom (lat. Discriminare - razlučivati, dijeliti) smatra se pravom zabranjeno razlikovanje među osobama ili skupinama osoba. Važno je da se takvo nepovoljno postupanje prema nekoj osobi može usporediti s postupanjem prema drugoj osobi koja je u sličnoj situaciji. Prema istraživanjima Europske komisije, dob danas predstavlja najčešći doživljeni oblik diskriminacije u Europi. Opće načelo nediskriminacije na temelju dobi konkretizira Direktiva 2000/78/EZ koja sadrži odredbe o iznimkama i opravdanjima različitog postupanja koje postupanje se onda ne smatra diskriminacijom, a o čemu moraju voditi računa države članice u svojim zakonima. U skladu s čl.1. Direktive 2000/78/EZ njezina je "svrha (...) utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju...dobi...u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja". "Smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takovog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg razloga iz čl. 1.“ Zimmer navodi da se o neizravnoj diskriminaciji radi onda kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla stavljati osobu u nepovoljni položaj po najmanje jednoj diskriminacijskoj osnovi te da je i ovdje usporedba između osobe koja je diskriminirana naizgled neutralnim činom i druge osobe u sličnoj situaciji važna da bi se to moglo identificirati kao nezakoniti čin diskriminacije. Međutim neizravna diskriminacija na temelju dobi može imati objektivno opravdanje, npr. ako je čin opravdan nekim legitimnim ciljem, a sredstva za njegovo postizanje su prikladna i nužna. Primjer iznimke od dobne diskriminacije vidljiv je i u predmetu Franz Lesar / Beim Vorstand der Telekom Austria AG eingerichtetes Personalamt u kojem je Sud EU razmatrao austrijski propis prema kojem se prilikom odlučivanja o pravu na mirovinu i izračuna njezina iznosa ne mogu uzeti u obzir razdoblja naukovanja i rada koja je službenik ostvario prije navršenih 18 godina života, dok se ta razdoblja uzimaju u obzir kada su ostvarena nakon 18 godina života. Budući da članak 6. Direktive dopušta državama članicama da predvide iznimku, Sud EU navodi da treba ispitati je li nacionalna mjera dio sustava strukovnog socijalnog osiguranja sukladno čl. 6. st. 2. Direktive te zaključuje da, ukoliko jest, opravdanje različitog postupanja postoji te austrijski nacionalni propis nije suprotan Direktivi i ne predstavlja dobnu diskriminaciju. U pogledu primjene antidiskriminacijskih jamstava EU možemo reći da ne postoje formule koje na temelju utvrđenih činjenica proizvode unaprijed predodređene ishode. Svaki element u konkretnom slučaju mora se posebno sagledati i procijeniti. Stoga je od presudne važnosti biti upoznat i pratiti sudsku praksu i njezin razvoj. Iz izvješća pučke pravobraniteljice zaključujemo da se najviše pritužbi u prosjeku odnosi na dobnu diskriminaciju i to mladih pri zapošljavanju te starijih glede otkaza ugovora o radu kao i to da niti radnici niti poslodavci nisu dovoljno upoznati sa pojmom diskriminacije te da su potrebne kontinuirane edukacije svih kako bi zaštitili svoja prava i interese.