| Sažetak | Promatranje etike iz perspektive etičkih kodeksa kao mehanizama regulacije ponašanja javnih službenika nameće određena pitanja čiji korijeni sežu unatrag više stoljeća (Grubišič, Kregar, Marčetić, 2016:98). Hobbes je smatrao da je etika nemoguća bez prisilnog autoriteta, a slično je razmišljao i Locke koji je tvrdio da kodeksi ponašanja moraju biti poduprti sankcijama, dok je Rousseau smatrao da etičke upute prvenstveno trebaju biti praktične, ali da je organizacijska kultura važnija (Jos, 2006:150-¬152 prema Grubišić, Kregar, Marčetić, 2016:98). Upravo zbog toga sam odlučila ispitati mehanizme provedbe kodeksa u komparativnoj perspektivi.
Postojanje, sadržaj i uloga etičkih kodeksa u pojedinoj zemlji u prvom redu ovisi o kulturi, upravnoj i pravnoj tradiciji, političkoj i demokratskoj razvijenosti te mnogim drugim čimbenicima. Neke razvijene zapadne zemlje (Njemačka i Francuska), uopće nemaju etičke kodekse, već su načela državne službe propisana službeničkim zakonodavstvom i drugim propisima, dok druge zemlje, kao što je i Hrvatska imaju detaljne etičke kodekse ili kodekse ponašanja.
Obzirom na činjenicu da hrvatski kodeks detaljno propisuje provedbene mehanizme, ali u praksi i dalje postoje određeni problemi, te je kodeks zapravo formalan i normativan, a malo vrijednosno usmjeren, odlučila sam analizirati zemlje istočne Europe, te proučiti njihove kodekse i mehanizme za provedbu istih.
Etičke kodekse i kodekse ponašanja zemalja bivše Jugoslavije smo obrađivali na kolegiju Etika javne službe, dok sam kodekse ostalih zemalja proučila u radu Jolante Palidauskaite koja je u svom radu komparativno analizirala kodekse ponašanja javnih službenika u zemljama istočne i središnje Europe. Odabranu temu sam obradila na temelju rada Jolante Palidauskaite, te vlastitog proučavanja kodeksa. Pod zemljama istočne Europe smatram bivše socijalističke zemlje koje su prošle proces tranzicije, tj. određene zemlje koje u zemljopisnom smislu ulaze u srednjoistočnu Europu, kao što je Češka; baltičke zemlje poput Estonije; te zemlje jugoistočne Europe (zemlje bivše Jugoslavije).
Nakon uvodnog dijela slijedi poglavlje koje govori o metodološkom pristupu i razlozima zbog kojih sam se odlučila analizirati temu. Treće poglavlje govori općenito o etičkim kodeksima i kodeksima ponašanja, koje su razlike i sličnosti te koji su osnovni oblici kodeksa. Sljedeće poglavlje se bavi samim mehanizmima za provedbu kodeksa, a peto poglavlje se odnosi na etičke kodekse i kodekse ponašanja u zemljama bivše Jugoslavije i ostalim odabranim postsocijalističkim zeljama. U šestom poglavlju uspoređujem odabrane zemlje s obzirom na mehanizme za provedbu kodeksa, te sam zemlje podijelila u tri skupine s obzirom na postojanje/ ne postojanje provedbenih mehanizama. U sedmom poglavlju prikazane su osnovne razlike između kodeksa u odabranim zemljama, a osmo, zaključno poglavlje prikazuje prednosti i nedostatke mehanizama za provedbu kodeksa, s posebnim osvrtom na osnovne probleme hrvatskog kodeksa. |
