| Sažetak | U radu je izloženo bračno pravo Kraljevine Hrvatske i Slavonije u građanskom razdoblju. Hrvatska je u 19. st. bila teritorijalno i politički razjedinjena unutar Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije, te je bračno pravo ovisilo o odnosu Monarhije i Crkve i nije postojalo izvorno hrvatsko bračno zakonodavstvo. Crkva je bila ta koja je dala definiciju braka, odredila ga kao ugovor i uzdigla na sakrament. U zakonima koji su se odnosili na brak, država nije dirala u crkvenu definiciju braka, ali ga je odvojila od sakramenta, i uzela u obzir i pripadnike drugih vjeroispovijesti, priznavši braku svojstvo razrješivosti. Na području Hrvatske i Slavonije u primjeni je bilo austrijsko pravo, te pravo vjerske zajednice kojoj su pripadali bračni drugovi. Obuhvaćeni su izvori koji se odnose na rimokatoličku vjeroispovijest, od kojih su najvažnije bile dvije zbirke kanonskog prava, Corpus iuris canonici (1580.) i Codex iuris canonici (1917.) te dva dekreta, „Tametsi“ (1563.) i „Ne temere“ (1907.). Od državnih izvora važan je OGZ (1811.) iako se prema članku 3. patenta, kojim je uveden na područje Hrvatske i Slavonije 1852. godine, odredbe koje su se odnosile na valjanost sklopljenog braka, raspravu o nezakonitosti braka, rastavu od stola i postelje i razrješenje braka, nisu primjenjivale na pripadnike rimo-katoličke, grko-katoličke i istočno-pravoslavne vjeroispovijesti. Zatim, „Zakon za ženidbe katolika u carevini austrijskoj“ i „Naputak za duhovne sudove“ (1856.), u kojima je država staro crkveno pravo u posebnom konkretnom obliku formalno učinila državnim zakonom. Na području bračnog prava u Hrvatskoj nije došlo do bitnijih promjena ni nakon prestanka postojanja Kraljevine Hrvatske i Slavonije i ujedinjenja hrvatskih zemalja, te ulaska u jugoslavensku integraciju. Do promjene obilježja političkog i pravnog sustava došlo je nakon okončanja drugog svjetskog rata i stvaranja nove Jugoslavije, kada je Ustavom FNRJ odvojena crkva od države i donesen Osnovni zakon o braku (1946.), čime je završilo razdoblje obvezatnog crkvenog braka i uvedeno obvezatno zaključenje braka u građanskom obliku, iako su pripadnici vjerskih zajednica bili slobodni zaključiti ga i u crkvenom obliku. |
