Sažetak | Cilj ovog istraživanja bio je kvalitativnom metodom ispitati kakav je doživljaj rukovodećih
osoba u Upravi za zatvorski sustav i probaciju o superviziji kroz pet istraživačkih pitanja koja
su se odnosila na to: (1) kako rukovodeće osobe u Upravi za zatvorski sustav i probaciju
doživljavaju superviziju, (2) kako vide okolnosti za provođenje supervizije u zatvorskom i
probacijskom sustavu, (3) što bi rukovoditelje motiviralo da se sami uključe u superviziju, (4)
što misle rukovoditelji da bi bilo motivirajuće za njihove djelatnike kako bi se uključili u
superviziju i (5) kako bi supervizija prema mišljenju rukovoditelja trebala biti organizirana u
Upravi za zatvorski sustav i probaciju. Uzorak ovog istraživanja je prigodni, a istraživanjem je
obuhvaćeno 12 rukovoditelja (voditelja i upravitelja) Uprave za zatvorski sustav i probaciju,
različitih po spolu, dobi, rukovoditeljskim iskustvom, strukama i samim iskustvom osobnog
sudjelovanja u superviziji. Istraživanje je pokazalo da većina rukovoditelja ima pozitivan
doživljaj o superviziji, napose oni rukovoditelji koji imaju i osobno iskustvo sudjelovanja u
superviziji. Percipiraju brojne koristi od sudjelovanja u superviziji kako za sebe osobno, tako i
za djelatnike, kao što su podrška u profesionalnom radu, poboljšanje međuljudskih odnosa,
osvještavanje, olakšavanje nošenja s problemima, unapređenje rada i drugo. Iako je inicijativa
za uvođenje supervizije došla od Ministarstva pravosuđa i uprave preko projekata iz
2019.godine, te u tom smislu egzistira sustavna podrška za uključivanje u superviziju,
rukovoditelji identificiraju nekoliko značajnih prepreka za neometano sudjelovanje ili
uključivanje u superviziju kao što su organizacijske poteškoće, manjak djelatnika,
neujednačenost provođenja supervizije u sustavu, nedovoljna informiranost o superviziji i
slično. Unatoč preprekama, prepoznaju potrebu za supervizijom u svojim organizacijama uz
stav da je „supervizija potrebna svima“. Rukovoditelji navode i što bi njih osobno motiviralo
na sudjelovanje u superviziji, uglavnom su navodili da bi to bila njihova intrinzična motivacija,
ali ističu da im je važna i sama osoba supervizor. Obrađivali bi razne osobne i profesionalne
teme, a slično se izjašnjavaju i u području percepcije o motivaciji djelatnika. U radu navode i
svoja očekivanja od supervizora te način na koji smatraju da bi trebalo organizirati i prezentirati
superviziju u Upravi za zatvorski sustav i probaciju. |