| Sažetak | Institut zabrane natjecanja radnika s poslodavcem uređen je odredbama čl. 101.- čl. 106. ZR. Prema tome odnosi li se zabrana natjecanja na vrijeme dok radni odnos traje, ili na određeno vrijeme nakon njegova prestanka razlikujemo zakonsku i ugovornu zabranu natjecanja.
Zakonska zabrana natjecanja se primjenjuje za vrijeme trajanja radnog odnosa, propisana je samim zakonom, čl. 101. ZR, i kao takvu nije ju potrebno ugovarati posebnim ugovorom ili klauzulom u ugovoru o radu. Radniku je zakonom zabranjeno bez odobrenja poslodavca sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca za svoj ili tuđi račun. U slučaju kršenja zabrane poslodavac ima pravo zahtijevati naknadu štete ili tražiti da se posao smatra sklopljenim za njegov račun odnosno da mu radnik preda zaradu ili potraživanja iz takvog posla. Kršenje zakonske zabrane natjecanja predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa temeljem koje poslodavac može radniku izvanredno ili redovno otkazati ugovor o radu.
Prema mišljenju autora rada uređenje zakonske zabrane natjecanja u hrvatskom ZR-u potpuno udovoljava cilju i svrsi ovog instituta, a to je zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca, no bilo bi korisno, radi otklanjanja pravne nesigurnosti, dopuniti određene odredbe o zakonskoj zabrani natjecanja. Tako bi prema mišljenju autora trebalo propisati da radnikovo osnivanje obrta ili trgovačkog društva s istom djelatnošću kojom se bavi poslodavac, ne predstavlja povredu zakonske zabrane natjecanja, ako radnik za vrijeme radnog odnosa nije konkretno poduzimao konkurentske poslove, kako je utvrđeno u odlukama VSRH. Također bi u svijetlu nove direktive 2019/1152/EU Europskog parlamenta i Vijeća, koja se primjenjuje od 1. kolovoza 2022., trebalo dopuniti odredbe o zakonskoj zabrani natjecanja tako da se utvrde dodatni slučajevi kada bi zakonska zabrana natjecanja bila isključena, npr. za radnike koji rade u nepunom radnom vremenu, propisivanjem kriterija određenog broja radnih sati ili visine naknade plaće, kada bi zakonska zabrana natjecanja bila isključena.
Ugovorna zabrana natjecanja je uređena odredbama čl. 102. - čl. 106. ZR. Ugovorom o zabrani natjecanja poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se radnik određeno vrijeme nakon prestanka radnog odnosa, a najduže dvije godine, ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem, te da ne smije za svoj račun ili račun trećega sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem. Ugovor o zabrani natjecanja mora biti sklopljen u pismenom obliku inače je ništetan, a pri tom može biti sklopljen kao poseban ugovor ili kao dio pismenog ugovora o radu, što je u praksi najčešći slučaj. Ugovor o zabrani natjecanja je također ništetan ako ga poslodavac sklopi s maloljetnikom ili s radnikom koji u vrijeme sklapanja ugovora prima plaću manju od prosječne u Republici Hrvatskoj. Zakonom je propisano da ugovorna zabrana natjecanja neće obvezivati radnika ako njen cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca, ako se njome nerazmjerno ograničava pravo radnika na rad i napredovanje, i ako poslodavac ugovorom nije preuzeo obvezu plaćati naknadu radniku tijekom trajanja zabrane u iznosu najmanje polovine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca rada. Osim istekom vremena i sporazumom stranaka, ugovor prestaje i ako radnik izvanredno otkaže ugovor o radu zbog poslodavčeve teške povrede obveza iz radnog odnosa, te ako poslodavac otkaže ugovor o radu bez opravdanog razloga, a poslodavac može i odustati od ugovora pisanom obavijesti radniku. Za slučaj povrede ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti i ugovorna kazna, te u tom slučaju zabrana radnika iznimno obvezuje i ako poslodavac nije preuzeo obvezu plaćati naknadu. U slučaju povrede ugovorene zabrane natjecanja od strane radnika, poslodavac ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze i naknadu štete ili isplatu ugovorne kazne ako je ugovorena.
Prema mišljenju autora rada odredbe o ugovornoj zabrani natjecanja uspostavljaju primjerenu ravnotežu između zaštite opravdanog poslovnog interesa poslodavca i zaštite prava na rad i napredovanje radnika nakon prestanka radnog odnosa. Međutim pojedine odredbe o ugovornoj zabrani natjecanja bi trebalo izmijeniti radi otklanjanja nelogičnosti i dodatne zaštite prava radnika. Tako bi npr. bilo korisno propisati da je ugovorna zabrana natjecanja sadržana u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ništetna jer ne predstavlja pismeni ugovor radnika i poslodavca. Također bi se trebala brisati odredba čl. 104. st. 2. po kojoj ugovorna zabrana natjecanja prestaje važiti ako poslodavac radniku otkaže ugovor o radu bez zakonitog razloga jer dopuštenost otkaza može konačno utvrditi jedino sud u radnom sporu. S obzirom da je poslodavčeva obveza plaćanja naknade radniku za zabranu natjecanja njegova jedina obveza iz ugovora, prema mišljenju autora, trebalo bi odredbe o ugovornoj zabrani natjecanja revidirati tako da se i u slučaju ugovaranja ugovorne kazne zadrži pravilo o poslodavčevoj obvezi plaćanja naknade, te da se propiše da je u slučaju neugovaranja naknade ugovor ništetan. |
