Ugovor o ortaštvu (Societas) u Rimskom pravu

diplomski rad

• Naslov (engleski): Contract of Partnership (Societas) in Roman Law
• Autor: Antonia Ljubenko
• Mentor: Ivan Milotić (mentor)
• Član povjerenstva: Ivan Milotić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tomislav Karlović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Henrik-Riko Held (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Rimsko pravo); Zagreb
• Datum i država obrane: 2018-12-18, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo; Rimsko pravo

Sažetak

Societas (ortaštvo) je konsenzualni dvostrano obvezujući ugovor kojim dvije ili više stranaka (socii) udružuju imovinska sredstva i/ili rad s ciljem postizanja zajedničke pravno dopuštene svrhe. Prvi konstitutivni element ortaštva jest sporazum. Kod utanačenja sadržaja sporazuma ortaci su imali široku slobodu pa i kod preraspodjele dobiti i snošenje gubitaka, koje su također ugovarali sporazumom. Jedino ograničenje predstavljao je institut societas leonina, koji je označavao nevaljan ugovor o ortaštvu, budući da kod njega pojedini član sudjeluje samo u gubitku. Navedeni izraz kao i definiciju poznaje i hrvatski pravni sustav. Sljedeći bitni element societatis jest zajednički cilj, za postizanje kojeg je bilo nužno postojanje obveze članova na unošenje novca, stvari, prava ili vlastitog rada u zajednicu. Bitno je reći da postizanjem sporazuma o ortaštvu nije nastajao novi pravni subjekt,odnosno pravna osoba. Navedeno izrekom ističe i naš zakonodavac. S obzirom na različite svrhe radi kojeg je bio sklopljen te različita sredstva koja su kao prinosi uneseni u zajednicu, razlikovalo se više temeljnih oblika ortaštva. To su bili societas omnium bonorum, societas quaestus te societas alicuius negotationis, koji su sadržavali više podvrsta. Najznačajnija tužba kojom su se ortaci mogli poslužiti za ostvarivanje prava među sobom bila je actio pro socio, koja je mijenjala svoju narav kroz razvoj rimske jurisprudencije. Vidljiva povezanost rimskog societas i današnjeg ortaštva nalazimo u ovoj tužbi, koju hrvatsko pravo preuzima u svoj normativni okvir. Razlozi koji su dovodili do razvrgnuća ortaštva bili su brojni. Prvotno su razlozi povezani sa promjenom u osobi člana - smrt, capitis deminutio maxima ili media te otvaranje stečaja pojedinog od njih. Razlozi razvrgnuća prate bitne elemente ugovora pa u njih potpadaju promjene u prvotnom sporazumu, sporazumni raskid te jednostrani otkaz (renuntiatio), također ispunjenje ugovorenog cilja odnosno nastupanje nemogućnosti ispunjenja te protek vremena. Podudarnost razloga razvrgnuća nalazimo u hrvatskom pozitivnom pravu, uz određene iznimke vezane za osobu člana ortaštva.

• Ključne riječi: Societas; rimsko pravo; ortaci; socii; actio pro socio; suvlasništvo; Zakon o obveznim odnosima; pravo društava
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:508204
• Studijski program: Naziv: Pravo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra prava (mag. iur.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-06-05 12:20:55