Smrtna kazna u kontekstu njene opravdanosti i ljudskih prava

diplomski rad

• Autor: Bartul Marušić
• Mentor: Davor Derenčinović (mentor)
• Član povjerenstva: Davor Derenčinović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marta Dragičević Prtenjača (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Aleksandar Maršavelski (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Kazneno pravo); Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-06-06, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo; Kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija

Sažetak

Smrtna kazna oduvijek je bila predmet polemike i teorijske rasprave između pravnika, filozofa, humanista i političara. Njezina ireverzibilnost, ponaročito u slučaju greške nad nevinima, nehumanost i prijepornost gotovo svake dosadašnje metode izvršavanja zazivaju averziju prema kapitalnoj sankciji uz već postojeće dugotrajne i doživotne zatvore za najteža djela i oblike. To je i razlog njene kompletne abolicije u međ. zajednici Europske Unije i zabrane izručivanja zatvorenika državama u kojima se ona može sprovesti i dosuditi. Takav stav slijedi i potiče Europski sud za ljudska prava i protokoli Europske konvencije za ljudska prava iz 1950. Pogriješnost tumačenja o skupoći i pravednosti smrtne kazne potvrđena je raznim istraživanjima i logičkim tezama. S druge strane, javno mnijenje joj je i dalje sklono u mnogim državama. A ona, iako obitava u državama u kojima je kriminalitet visok, ipak ga ne smanjuje a ne utječe niti na generalnu prevenciju, dok na specijalnu i iskupljenje za života nije ni moguće da to čini. Sindromi „death row“ i efekt ozvjerenja stvaraju kontraefekat i drukčije razmišljanje od već uobičajenih i uvriježenih predodžbi. A razmjernost je također upitna. Stoga, svi glavni argumenti dokazano otpadaju dok retribucija i „Kantova javna pravda“ ostaju kao eventualni jedini mogući razlozi za retenciju i retalijaciju, ali koji kao takvi bacaju ljagu na moderno pravosuđe i civilizaciju ne rješavajući probleme prevencije i njenog pozitivnog vida kao najvažnijeg za koherentnost mira i nečinjenje zla. U ime najviše ljudske vrijednosti uništava se ta ista a žrtve se ne povraćaju. Smrtna kazna vuče svoje korijene iz krvne osvete i izvora starijih i do 2000. god. pr. Kr. Danas je u svijetu preko 120 zemalja ukinulo taj vid sankcije dok ju neke ne sprovode u praksi. Tridesetak federalnih ili cjelovitih zemalja koje su je zadržale u cijelosti ili djelomično spadaju u manjinu ali po broju ljudske populacije „zauzimaju“ više od pola svijeta. Zabrinjavajuće je što među njima spada i tzv. „Velikih 8“ država, koje su ujedno vodeće u kreiranju svjetske politike koja neizbježno utječe kako na pravosuđe tako i na svakodnevni život i percepciju građana.

• Ključne riječi: Smrtna kazna; opravdanost smrtne kazne; kapitalna kaznena djela; filozofija kaznenog prava; ljudska prava; povijest i rasprostranjenost smrtne kazne
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:210835
• Studijski program: Naziv: Pravo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra prava (mag. iur.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-06-17 09:36:56