| Abstract | Odluka o financiranju trgovačkog društva, sa ekonomskog aspekta gledajući, rezultat je procjene i profesionalne odgovornosti ‘managementa’ o tome na koji način i kojim instrumentima prikupiti financijska sredstva potrebna društvu za poslovanje, a po mogućnosti i za investiranje.
Za donošenje takvih (financijskih) odluka, potrebno je, između ostalog, široko znanje financijskog ‘managementa’ o lepezi potencijalnih instrumenata financiranja društva a u svrhu ostvarivanja konkretnog cilja koje društvo njima želi postići. Naime, što je cilj ili bolje reći, interes jednog društva kapitala?
Američka praksa i razvijeni financijski instrumenti u financiranju društava usmjereni na maksimiziranje dobiti kao glavnog motiva, a u nekim slučajevima i prevladavanje kriza na razvijenom financijskom tržištu i tržištu kapitala dovodi do zaključka o potrebi revidiranja stajališta, bar u nekoj mjeri, europskog kontinentalnog financijskog i pravnog kruga i potrebi prilagodbe pravnog sustava tim financijskim institutima u svrhu učinkovitog poslovanja odnosno trgovanja i ostvarivanja pozitivnih rezultata u bilancama trgovačkih društava kapitala.
Uvođenje instituta prava prvenstva upisa dionica sa očiglednom zaštitnom svrhom korporacijskopravnih pozicija ima nesporne pozitivne učinke, ali postoje i pozitivni učinci njegovog potencijalnog isključenja koji nisu malobrojni.
Ako pođemo od temeljnog interesa društva, svako društvo je po svojoj prirodi privatnopravna zajednica osnovana radi ostvarenja zajedničkog cilja svih članova društva. Isključenje prava prvenstva u interesu je društva ako se njome pospješuju ciljevi društva koji su zadani predmetom poslovanja. Ne osporava se pravo dioničarima na ostvarenje zajedničkih interesa nego se postavlja pitanje najučinkovitijeg načina ostvarivanja njihovih interesa.
Jedno od temeljnih načela koje postoji u odnosima članova društva je načelo povjerenja.
Svako postupanje protivno tom načelu mora biti kažnjivo.
Općenito smatram da bi bilo učinkovitije u smislu današnjeg razvoja tržišta općenito i globalnih trendova dopustiti upravi da savjesno, profesionalno i odgovorno vodi poslove društva, slobodnijih ruku, te po uzoru na američki sustav, zaštitu dioničara tražiti ne sa osnove prava prvenstva, dakle ne ex ante i ne kogentno i kruto, već sa osnove načela o povjereničkom pravnom položaju uprave i većinskih dioničara te načela povjerenja i ex post kontrolom konkretnog postupka povećanja temeljnog kapitala i svake poduzetničke odluke uprave kojom se na bitan način zadire u prava dioničara. |
