| Abstract | Načelo jednakosti oružja je jedno od temeljnih načela pravičnog postupka iz čl. 6. Konvencije. Primjenjuje se na sve postupke pred sudom, ali važnu ulogu ima u kaznenom postupku s obzirom na nejednakost između stranaka u postupku. Ono pretpostavlja da strankama mora biti omogućeno korištenje jednakim procesnim sredstvima, a ta jednakost koja se zahtjeva nije simetrična, već se zahtjeva uspostava pravedne ravnoteže. Načelo jednakosti oružja zahtijeva da svakoj stranci mora biti dana razumna mogućnost da predstavi svoj predmet, uključujući dokaze, pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu prema njezinu protivniku. Načelo jednakosti oružja često se povezuje s načelom kontradiktornosti i minimalnim pravima obrane, pa je te elemente nužno razmatrati u interakciji. Okrivljeniku mora biti omogućen pristup na branitelja od samog početka policijskog ispitivanja u fazi istrage, a svako ograničenje tog prava mora biti opravdano uvjerljivim razlozima koji proizlaze iz posebnih okolnosti pojedinog slučaja. Pravo obrane, a time i načelo jednakosti oružja stranaka u postupku biti će narušeno kada su inkriminirajuće izjave dane tijekom policijskog ispitivanja, bez prisutnosti branitelja, a kada se osumnjičenik branitelja nije izrijekom odrekao, korištene za osudu. Pravo na uvid u spis predmeta i pravo stranaka na ispitivanje svjedoka obrane pod jednakim uvjetima kao i svjedoka optužbe kao zahtjevi koje postavlja načelo jednakosti oružja mogu biti ograničeni samo ako je ograničenje strogo nužno i ako je kasnije u postupku kompenzirano. Ograničenje prava na ispitivanje svjedoka optužbe posebno se odnosi na zaštitu ugroženih i posebno osjetljivih svjedoka kod kojih pretežu interesi zaštite svjedoka naspram interesa okrivljenika na suočenje sa svjedocima, ali okrivljeniku barem u jednoj fazi postupka mora biti omogućena konfrontacija sa svjedocima optužbe. S obzirom na takvu usku vezu između tih načela, ESLJP obično utvrdi povredu načela jednakosti oružja kada je narušeno načelo kontradiktornosti ili minimalno pravo obrane.Načelo jednakosti oružja primjenjuje se kroz sve stadije postupka. Ono je u prethodnom postupku ograničeno s obzirom na zahtjev za učinkovitošću kaznenog progona, ali se primjenjuje u određenoj mjeri, a u potpunosti se uspostavlja u fazi kontradiktorne, usmene i neposredne rasprave, gdje je strankama omogućeno predlaganje dokaza i ispitivanje svjedoka. U skladu s praksom ESLJP ono mora vrijediti i u postupku povodom pravnih lijekova te tako okrivljeniku mora biti omogućen uvid u spis druge strane povodom žalbe i pravo na sudjelovanje na sjednici vijeća drugostupanjskog suda kada se odlučuje o njegovoj žalbi.Ravnopravnost stranaka u postupku ne razmatra se samo u okviru zaštite ljudskih prava pred nacionalnim sudovima i u okviru ESLJP, ono je jedan od temelja pravičnog postupka pred međunarodnim kaznenim sudovima koji sude za najteža kaznena djela protiv ljudske zajednice. Sudovi liberalnije interpretiraju načelo jednakosti oružja, nego što se ono interpretira pri nacionalnim sudovima ili mehanizmima za zaštitu temeljnih ljudskih prava. Pa se tako taj pojam ne tumači samo u odnosu na obranu već i u odnosu na tužitelja, s obzirom na teškoću uspostave suradnje s državama članicama Rimskog statuta. Načelo jednakosti oružja ključni je element načela pravičnog postupka u suvremenim europskim pravnim sustavima. Iako potpuna jednakost među strankama nije moguća, riječ je o procesnoj ravnoteži među strankama u postupku koja omogućuje ravnopravno predstavljanje i zastupanje njihovih interesa. Kako su presude ESLJP obvezne, i nameću državama određene obveze, a načelo jednakosti oružja je autonoman pojam, definiran praksom ESLJP, možemo zaključiti da će kroz daljnju praksu ESLJP doći do daljnje harmonizacije nacionalnih kaznenih procesnih prava u vezi temeljnih procesnih jamstava koja osiguravaju načelo jednakosti oružja. |
