| Abstract | S ciljem poticanja gospodarstva država članica, EU je 2003. godine donijela PSI Direktivu. Navedenom Direktivom se uređuje pravo na ponovnu uporabu informacija tijela javne vlasti. Takve informacije tijela javne vlasti, koje su predviđene za ponovnu porabu, se zbog njihove količine najčešće nalaze sistematizirane u bazama podataka tijela javne vlasti. Stoga, prava na njima autorsko pravo i pravo proizvođača baza podataka (sui generis pravo), javljaju se kao čest razlog ograničenja prava na ponovnu uporabu informacija. Prava na bazama podataka uređena su Direktivom o pravnoj zaštiti baza podataka iz 1996. godine, koja je transponirana u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o autorskom pravu i srodim pravima iz 2003. godine.Zbog specifičnosti pravnog uređenja autorskog i sui generis prava na bazama podataka, u teoriji se može postaviti pitanje njihova postojanja, kada je riječ o tijelu javne vlasti kao nositelju tih prava. S obzirom da je tijelo jave vlasti pravna osoba, ono ne može biti nositeljem autorskog prava. Nasuprot tome, sukladno pozitivno-pravnom uređenju u PSI Direktivi i Zakonu o pravu na pristup informacijama, nositelj sui generis prava može biti pravna osoba. Iako je upitno zadovoljavaju li uvjete za primjenu sui generis prava, ipak su implicitno priznati kao mogući nositelji sui generis prava. Stoga, pod presumpcijom postojanja prava, tijelo javne vlasti omogućuje ponovnu uporabu informacija putem zahtjeva korisnika, kojeg upućuju tijelu javne vlasti, ili proaktivnom objavom takvih informacija na internetu (otvoreni podaci). Ponovnu uporabu informacija, tijelo javne vlasti može dati bez ograničenja, ali u opravdanim slučajevima može dozvolama odrediti uvjete ponovne uporabe. Govoreći o dozvolama, postoje standardne međunarodne dozvole koje se primjenjuju širom svijeta. Najpoznatije su Creative Commons dozvole i Open Data Commons dozvole, koje su dizajnirane isključivo za prava na bazama podataka.Neke države odlučile su izraditi svoje nacionalne dozvole, kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Italija. Takvo rješenje se preporuča i za Republiku Hrvatsku, kako bi se postigla potpuna usklađenost s našim zakonodavnom uređenjem, ali i dostupnost na hrvatskom jeziku. |
