| Abstract | Zaštita prava na vlastiti lik sportaša uključuje sveobuhvatan pravni okvir koji omogućava sportašima kontrolu nad korištenjem svojih imena, slika i sličnosti u komercijalne svrhe. Ovo pravo omogućava sportašima odlučiti kako će se njihova slika koristiti u marketinškim kampanjama, oglašavanju ili promotivnim materijalima. Istodobno im daje mogućnost da spriječe neovlaštenu uporabu svog lika, čime se štiti njihov osobni imidž i ugled. Pravo na lik često je regulirano kroz detaljne ugovore između sportaša, klubova i sponzora, gdje sportaši mogu prenijeti određena prava uz odgovarajuću financijsku naknadu. Neki sportaši zadržavaju pravo vlasništva nad svojim imidžem, što im omogućuje kontrolirano licenciranje tih prava trećim stranama, uz monetarnu kompenzaciju. Ova autonomija u licenciranju pridonosi njihovoj ekonomskoj neovisnosti i omogućava maksimalno iskorištavanje njihove globalne popularnosti.
Ugovori koji reguliraju prava na vlastiti lik često uključuju detaljne odredbe o opsegu korištenja slike, pravima koja se prenose klubovima ili sponzorima, te visini naknada koje sportaši primaju u zamjenu za ta prava. Ovi ugovori su ključni za zaštitu interesa sportaša, jer osiguravaju da se njihova popularnost i ugled pravilno vrednuju.
U svrhu održavanja pravednosti i zaštite prava sportaša, postoje jasna pravila koja reguliraju korištenje slika sportaša u komercijalne svrhe. Ova pravila propisuju uvjete pod kojima se slike mogu koristiti, kao i obveze stranaka koje žele iskoristiti lik sportaša. Na taj način, sportaši i klubovi imaju ekskluzivna prava na korištenje vlastitih slika i mogu poduzeti pravne korake protiv neovlaštenog korištenja slika koje krši njihova prava.
Hrvatski pravni okvir, nažalost, ne pruža dostatnu zaštitu od neovlaštenog korištenja lika sportaša, što otvara niz pravnih pitanja vezanih uz njegovu zaštitu i pravne mehanizme kojima se može osigurati kontrola nad njegovim korištenjem.
Ovaj rad analizira pravnu prirodu ugovora o raspolaganju pravom na vlastiti lik sportaša, ali i izvanugovorne mehanizme zaštite, s posebnim naglaskom na pravni okvir Europske unije i usporedno pravo, osobito njemačku sudsku praksu koja nudi korisne smjernice za unapređenje domaćeg zakonodavstva.
Kroz povijesni pregled regulative, od jugoslavenskog Zakona o autorskom pravu iz 1968. do današnje sudske prakse, rad nastoji identificirati nedostatke u postojećem normativnom okviru i ponuditi rješenja za bolju zaštitu sportaša od neovlaštene komercijalne eksploatacije njihova lika.
Posebna pažnja posvećena je analizi zastarjelog pristupa hrvatskih sudova koji javne osobe tretiraju kao trajno dostupne subjektima medijske eksploatacije, što je u suprotnosti s modernim pravnim standardima zaštite privatnosti i osobnosti. Nadalje, rad predlaže uvođenje nomotehnički prilagođenih odredbi iz nekadašnjeg Zakona o autorskom pravu u Zakon o obveznim odnosima, kako bi se osigurala sustavnija zaštita prava na vlastiti lik.
U zaključku, rad ističe potrebu za pravnim reformama koje bi sportašima omogućile veću kontrolu nad svojim likom, osigurale jasnije granice između javnog interesa i osobnog prava na privatnost, te pružile učinkovite pravne mehanizme za zaštitu od neovlaštene komercijalne uporabe. Ovim istraživanjem nastoji se pridonijeti akademskoj i stručnoj raspravi o pravu na vlastiti lik sportaša te predložiti konkretne zakonodavne mjere koje bi unaprijedile pravnu sigurnost u ovom području. |
