| Abstract | Promjene stavova prema braku i obitelji posljednjih desetljeća rezultat su složenih društvenih, ekonomskih i kulturnih transformacija. Tradicionalni modeli obitelji, u kojima su brak i roditeljstvo bili univerzalno očekivani, postupno su se prilagodili novim okolnostima. Sve veća prihvaćenost alternativnih oblika zajedništva, poput kohabitacije i samohranog roditeljstva, smanjenje stope sklapanja brakova te povećanje broja razvoda ukazuju na značajan odmak od tradicionalnih normi. Ove promjene neizbježno utječu na oblikovanje obiteljske politike, koja se mora prilagoditi novim društvenim realnostima i potrebama građana.
Uspješne obiteljske politike danas uključuju fleksibilne roditeljske dopuste, financijsku podršku obiteljima s djecom, kvalitetnu i dostupnu skrb za djecu te mjere za ravnotežu između poslovnih i obiteljskih obveza. U Hrvatskoj, ključni izazovi obiteljske politike uključuju nisku stopu nataliteta, demografski pad, iseljavanje mladih obitelji, nesigurne uvjete zapošljavanja te nejednak pristup vrtićima i predškolskom obrazovanju. Iako postoje različite mjere za poticanje rađanja i financijsku pomoć roditeljima, one nisu uvijek dovoljno prilagođene suvremenim potrebama obitelji. Poseban izazov predstavlja osiguravanje ravnopravnosti spolova u obiteljskim i profesionalnim obavezama, kao i pružanje podrške ranjivim skupinama, uključujući samohrane roditelje i obitelji s nižim prihodima.
Obiteljska politika mora prepoznati raznolikost obiteljskih struktura i osigurati podršku svim građanima kroz učinkovite i prilagođene mjere. Samo održive i dugoročne obiteljske politike mogu doprinijeti demografskoj revitalizaciji, poboljšanju kvalitete života obitelji i stvaranju stabilnog društvenog okruženja u budućnosti. |
| Abstract (english) | Changes in attitudes towards marriage and family in recent decades are the result of complex social, economic, and cultural transformations. Traditional family models, in which marriage and parenthood were universally expected, have gradually adapted to new circumstances. The growing acceptance of alternative forms of partnership, such as cohabitation and single parenthood, the decline in marriage rates, and the increase in divorces indicate a significant shift away from traditional norms. These changes inevitably influence the shaping of family policy, which must adapt to new social realities and the needs of citizens.
Successful family policies today include flexible parental leave, financial support for families with children, high-quality and accessible childcare, and measures to balance work and family responsibilities. In Croatia, the key challenges of family policy include a low birth rate, demographic decline, the emigration of young families, job insecurity, and unequal access to preschools and early childhood education. Although various measures exist to encourage childbirth and provide financial assistance to parents, they are not always sufficiently adapted to the contemporary needs of families. A particular challenge is ensuring gender equality in family and professional responsibilities, as well as providing support to vulnerable groups, including single parents and low-income families.
Family policy must recognize the diversity of family structures and provide support to all citizens through effective and adaptable measures. Only sustainable and long-term family policies can contribute to demographic revitalization, improving the quality of family life, and creating a stable social environment for the future. |
