| Abstract | U suvremenom hrvatskom zakonodavstvu odgovornost pravnih osoba za kaznena djela sustavu uvedeno je donošenjem Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela 2003.godine u kojem je reguliran pojam odgovornosti pravne osobe, propisane su kazne i kažnjavanje, naposljetku i sami postupak utvrđivanja njezine odgovornosti. Pravne osobe predstavljaju novi subjekt kaznenog zakonodavstva koji zbog svoje prirode nema zajamčena ljudska prava pa je potrebno razraditi do sada poznati individualni postupak nasuprot pravnoj osobi. Bitno je za naglasiti kako se kazneni postupak u Republici Hrvatskoj može voditi samo protiv fizičke i pravne osobe koje imaju stranačku sposobnost u postupku i za koje postoji osnovana sumnja da su počinile djelo koje je predmet optužbe. ZOPOZKD je u glavi IV. propisao sami kazneni postupak prema pravnim osobama. S obzirom na to da se radi o zakonu koji predstavlja lex specialis, njime je bilo potrebno riješiti samo ona postupovna pitanja za koja je bilo nužno drugačije normiranje u kaznenom postupku u odnosu na kazneni postupak prema pravnim osobama, dok se za sva ostala pitanja primjenjuje Zakon o kaznenom postupku. Pravna osoba optužena u kaznenom postupku u osnovi ima pravo na pravično suđenje i obranu, pri čemu potonje u biti uključuje pravo ne davanje izjave (da se tumači kao pravo da ne izražava nikakav procesni stav, s obzirom da sudjelovanje pravne osobe u kaznenom postupku uvijek se odvija preko zastupnika) i pravo da ne pridonosi vlastitom progonu, tzv. privilegij protiv samooptuživanja. Pregledom prakse kroz 5 slučajeva, jasno je vidljivo kako se vodi postupak protiv pravnih osoba što uključuje provođenje jedinstvenog postupka i donošenja jedne presude. Pregledom prakse Općinskog suda u Dubrovniku najčešćim se pokazalo da su pravne osobe osuđene kod počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja. Pravne se osobe kažnjavaju novčanim kaznama, a zanimljivo je i za primijetiti kako ni kod jednog predmeta nije bilo izricanja sigurnosnih mjera protiv pravne osobe. Također kod presuda nije bilo izricanja kazne ukidanja pravne osobe. U prikazanoj praksi može se primijetiti kako nije bilo teško utvrditi tko je odgovorna osoba ni u jednom od 5 izloženih predmeta. S obzirom da su pravne osobe ovdje manja društva, nije bilo problematike kod utvrđivanja tko je konkretni počinitelj djela. Kaznena odgovornost pravne osobe je institucija koja zasigurno u nacionalnom pravu još nije doživjela svoju punu zrelost, jer je u stalnoj ekspanziji, a posebno je određena doprinosom pravnih stručnjaka, koji su identificirali probleme, ali i pravnih lijekova koji služe kao mehanizam koji osigurava punu učinkovitost temeljnih prava zajamčenih u kaznenom postupku. ZOPZKD na je ipak na zadovoljavajući način regulirao ovu kompleksnu materiju, posebice u opisu postupovnog dijela. Ipak se i ovdje mogu naći brojne zamjerke. Potrebno je opširnije definirati pravnu osobu i njene tipove, uvesti odredbe o odmjeravanju kazne, općem minimumu i općem maksimumu novčane kazne, kažnjavanju za pokušaj. Uvjetnu osudu je potrebno staviti u odredbe o kazni, jer je to kazna, a ne mjera sigurnosti.
Pravni akti koji su doneseni u okviru Vijeća Europe pa i Europske unije kao i aktivnosti određenih europskih tijela te tijela vlasti unutar država, pokazali su da je u suvremenom zakonodavstvu osviještena potreba za kaznenopravnim sankcioniranjem pravnih osoba . Može se i zaključiti kako je uvođenje kaznene odgovornosti pravnih osoba u nacionalne kaznenopravne poretke obveza koje su nametnuli neki međunarodni i europski propisi |
