| Abstract | Ekonomska i monetarna unija (EMU) predstavlja stupanj integracije država koje su članice Europske unije (EU) s ciljem usklađivanja ekonomskih i monetarnih politika te postupno uvođenje eura kao zajedničke valute. Stvaranje EMU predviđeno je Sporazumom o Europskoj uniji koji je sklopljen 1992. godine u Maastrichtu, a svoje korijene ima u razvoju Europskog monetarnog sustava od 1979. godine te uvođenju zajedničke valutne obračunske jedinice (ECU). Stvaranje je provedeno kroz tri faze, a treća i konačna faza započela je 1. siječnja 1999. godine. Europska središnja banka preuzela je odgovornost za vođenje jedinstvene monetarne politike EMU, a euro kao jedinstvena valuta zamjenjuje nacionalne valute država članica. U samom početku EMU je brojila jedanaest država članica ( Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Italija, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka , Portugal i Španjolska), a nešto kasnije priključila se i Grčka. Ulaskom u EU nove države članice obvezuju se provoditi zajedničku monetarnu politiku te uvesti zajedničku valutu u trenutku kada ispune za to propisane kriterije. Teorija optimalnog valutnog područja ističe potrebu postojanje zajedničkih ekonomskih obilježja zemalja kao preduvjet uspješnog funkcioniranja monetarne zajednice. Prema Ugovoru iz Maastrichta potrebno je ispuniti četiri kriterija konvergencije prije uvođenja zajedničke valute (tzv. nominalna konvergencija), no prema teoriji optimalnog valutnog područja vrlo je značajna i realna konvergencija koja podrazumijeva smanjivanje razlika u razinama razvijenosti između država. Budući da se nove država članice bitno razlikuju po stupnju gospodarske razvijenosti i funkcioniranju tržišta od razvijenih država članica EU, s razlogom se postavlja pitanje o opravdanosti priključivanja eurozoni. Najizravnije i najneposrednije koristi monetarne unije su smanjeni transakcijski troškovi i uklanjanje tečajnog rizika, dok je glavni nedostatak uvođenja eura gubitak monetarnog suvereniteta i aktivne tečajne politike. Slovenija je 1. siječnja 2007. godine postala prva od novih država članica koja je uvela euro, a pridružila joj se Slovačka 1. siječnja 2009. S druge strane imamo primjere Češke, Poljske i Mađarske koje se još uvijek nisu pridružile eurozoni. Zaključak koji proizlazi iz ovog rada je da države srednje Europe mogu biti gospodarski uspješne i sa i bez eura. Što se tiče Hrvatske, donesena je odluka da se hrvatska kuna uključi u ERM II tečajni mehanizam. Tečaj kune prema euru određen je na razini 1 euro= 7, 53450 kuna, što je referentni tečaj ESB-a od tog dana. Hrvatska kuna sudjelovat će u tečajnom mehanizmu u standardnom rasponu fluktuacije ± 15% oko središnjeg pariteta, a najraniji mogući datum ulaska Hrvatske u EMU je 1. siječnja 2023. godine. |
