| Abstract | Pojam „neoweberijanske države“ se javlja tijekom 2000. ih godina i temelji se na empirijsko analitičkom modelu. Osobito specifičnome za srednjoistočne zemlje. Pojam „neoweberijanske države“ se javlja jer reforme pod utjecajem novog javnog menadžmenta više se nisu smatrale rješenjem za velik broj problema javnog sektora. Reforme pod utjecajem novog javnog menadžmenta dovode do primjene tržnih načela i metoda u javnoj upravi.
Učinci menadžerskih reformi su različiti od strukturalnih reformi gdje dolazi do privatizacije i smanjenja javnog sektora, zamućivanja linija odgovornosti , smanjivanja transparentnosti , neetičnog ponašanja. Dolazi do labavljenja veza između odjela za formuliranje javnih politika i provedbenih agencija, a neke agencije ugrožavaju prava građana. Personalni efekti uključuju smanjivanje zaposlenika. Dolazi do zanemarivanja procedura i zakonitosti. Dolazi do problema koordinacije, smanjenja mogućnosti kontrole. Cilj rada je da se prikaže primjena doktrine „neoweberijanske države i uprave“ kao rješenja problema koja su uzrokovani doktrinom novog javnog menadžmenta.
Neoweberijanska država priziva tradicionalne vrijednosti jasne odgovornosti, poštenja predvidljivosti , legaliteta uz zahtjev za jačanjem efikasnosti postupanja te fleksibilnijim i odazivnijim pristupom građanstvu Metode iz privatnog sektora moraju imati samo supsidijarnu ulogu, ali država ostaje izraziti akter s vlastitom kulturom, pravilima i metodom. Cilj doktrine „neoweberijanske države i uprave“ jest ostvarenje moderne javne uprave koja će doprinositi gospodarskom i održivom razvoju hrvatskog društva pružanjem usluga na pouzdan ,predvidiv i društveno odgovoran način. Nastoji se reformom javne uprave omogućiti provedba zakona i stvoriti transparentna , racionalna , profesionalna, djelotvorna i učinkovita javna uprava.. Glavni problemi hrvatske javne uprave su problemi implementacije, orjentacije, motivacije, i organizacije. U rješavanju tih problema se predlaže donošenja Strategije reforme državne uprave koji uključuju osiguranje stabilnosti, kontinuiteta postupanja u svrhu očuvanja demokratskih vrijednosti, veća otvorenost uprave prema građanima , procjena učinaka propisa. Boljom regulacijom nastoji se riješiti problem nepotrebnih propisa, kodificirati propise po sadržaju. Reafirmacijom uloge upravnog prava se nastoji očuvati profesionalizacija službenika koji moraju osigurati kvalitetu rada u javnoj upravi. Primjenom suvremene informacijsko komunikacijske tehnologije nastoji se osigurati dostupnost informacija koja je bitna pretpostavka usvajanja znanja. |
