| Abstract | Ovrha na temelju vjerodostojne isprave pitanje je, koje je, čini se, uvijek aktualno, kako u hrvatskim pravnim krugovima, tako i u široj javnosti. Ove godine povod je tome i Nacrt prijedloga Ovršnog zakona iz 2018. , kojim bi se taj institut, još jednom, izmijenio iz temelja. Stoga će se u uvodnom dijelu rada opisati razvoj instituta ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Republici Hrvatskoj, s naglaskom na razdoblje nakon 2005. godine, kada je izmjenama zakona nadležnost za donošenje ovršnih rješenja prenesena u nadležnost javnim bilježnicima. Obuhvatit će se i sve važnije izmjene tzv. javnobilježničke ovrhe koje su stupile na snagu sve do posljednjih izmjena Ovršnog zakona iz 2017. Veći dio rada posvećen je analizi brojnih kritika kojima je podvrgnut postojeći sustav, kako internih, tako i eksternih u smislu presuda Suda Europske Unije. Analizirat ćemo ih, kao i neka rješenja iz poredbenog prava.
Brojna rješenja predviđa i Nacrt prijedloga OZ-a 18, kojim se nadležnost za donošenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave nastoji vratiti sudovima, ali uz istodobno zadržavanje javnih bilježnika koji bi, kao povjerenici suda, obavljali brojne zadaće u postupku. Ocijenit ćemo je li to uređenje u skladu s ciljevima koje zakonodavac proklamira, poput povećanja efikasnosti postupka izdavanja rješenja o ovrsi, uz istodobno smanjenje troškova i veću zaštitu ovršenika. Dapače, ispitat ćemo postoji li uopće potreba za takvom korjenitom reformom sustava koji, naravno, pati od određenih nedostataka, no bilježi i brojne prednosti. |
