| Abstract | Prisilni smještaj je smještaj osoba s težim duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu na temelju odluke suda . Budući da je pravo svakog čovjeka na slobodu jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, postavlja se pitanje krše li se u slučaju prisilnog smještaja prava iz Konvencije, a time i sam Ustav Republike Hrvatske koji označava slobodu kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka. Da ne bi došlo do kršenja ili ograničavanja tog temeljnog ljudskog prava, potrebno je da prisilni smještaj bude uređen zakonom i utemeljen na odluci suda, kao što i je - Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji je glavna podloga mom radu. Naime, samo postojanje neke od duševnih bolesti ili više njih, nije dovoljan razlog da bi se neku osobu prisilno smjestilo u psihijatrijsku ustanovu. Međutim, situacija se dosta mijenja kada duševno bolesna osoba svojim ponašanjem ozbiljno i izravno ugrožava svoj ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, što pak otvara pretpostavke za njezinu prisilnu hospitalizaciju. Osim toga, ovaj rad sužavam samo na osobe koje u vrijeme počinjenja protupravnih djela nisu bili sposobni shvatiti značenje djela koje su počinili, nisu mogli vladati svojom voljom te upravljati svojim postupcima. Takve osobe su proglašene neubrojivim počiniteljima protupravnih dijela. Rad obuhvaća deset sudskih odluka slučajnim odabirom dodijeljenih, u svrhu istraživanja, od strane Općinskog kaznenog suda te Županijskog suda u Zagrebu. Budući da su mi nasumice dodijeljeni predmeti, moguće je napraviti analizu predmeta, uvidjeti praksu suda, pravilnosti i nelogičnosti u odlučivanju te podvući sličnosti i razlike među predmetima što upravo činim u ovom radu. Ono što čini velik naglasak kod svih analiziranih predmeta je to što u svakom od slučajeva postoji opasnost da bi osoba na slobodi mogla ponoviti odnosno počiniti još teže kazneno djelo od onog koje mu je stavljeno na teret. Upravo iz tog razloga, uz postojanje teže duševne smetnje kod počinitelja, zahtijeva se prisilni smještaj u ustanovu kako bi se takva opasnost reducirala. Bitno je reći da se osoba s duševnim smetnjama može smjestiti samo u bolnicu ili drugu zdravstvenu ustanovu jer se zatvor za njih smatra neodgovarajućim. |
