| Abstract | Za potvrdu da je poslovanje institucija javnoga sektora zakonito, pravilno, usklađeno s proračunskim načelima i propisima, s čime treba biti usklađeno i trošenje javnoga novca, u javni je sektor uveden sustav unutarnjih kontrola kao njemu svojevrsna potpora, nadzor i praćenje. Uspostava ovoga sustava ima pomoći u poboljšanju poslovanja, u ostvarivanju postavljenih ciljeva i postizanju rezultata radi kojih javni sektor postoji, a to je na najbolji, troškovno najefikasniji način, učinkovito i djelotvorno, zadovoljavanje javnih potreba građana. U svom dosadašnjem razvitku, gledajući javni sektor Republike Hrvatske u cjelini, sustav unutarnjih kontrola nedvojbeno je pridonio poboljšanju poslovanja, međutim, nije postigao optimalne učinke jer se sve njegove komponente nisu razvijale podjednako. Dok su kontrolne aktivnosti i praćenje sustava u naprednijoj fazi razvitka, područje upravljanja rizicima zahtijeva značajan napor kako bi rizici bili vrednovani te stvarno implementirani, a pomoći može njihova identifikacija na krovnoj razini te fokusiranost na moguće teže posljedice. Prema rezultatima anketnog istraživanja nužno je osnažiti donekle zadovoljavajuće kontrolno okruženje kao baznu komponentu sustava, pri čemu je dužnu pažnju potrebno posvetiti adekvatnijem upravljanju ljudskim potencijalima i njihovu boljem korištenju. To će institucije javnoga sektora učiniti otpornijim na veliku izloženost raznim rizicima, posebno, kako proizlazi iz ankete, riziku političkog utjecaja te riziku manjka kompetencija. Regulatorno određenje cjelovitog sustava unutarnjih kontrola u vidu jedinstvenog propisa pridonijelo bi jasnoći i konkretizaciji predmetne materije na način da fiskalna odgovornost i samoprocjena sustava koja se u okviru nje provodi budu jasno prepoznati kao dio sustava unutarnjih kontrola. Navedeno bi također pridonijelo da unutarnja revizija kao aktivnost zadužena za profesionalnu procjenu sustava doista postane dodana vrijednost, ali ne isključivo institucije, nego javnog sektora u cjelini. Da bi unutarnja revizija to i postala mogla bi pomoći njena specijalizacija i organizacijsko objedinjavanje te razvoj modela i kriterija za vjerodostojno mjerenje njenih financijskih, ali i ne manje bitnih, nefinancijskih učinaka. Sve to ima potencijal pozitivnog utjecaja na kvalitetu poslovanja institucija javnoga sektora, gdje bi dobro ustrojen sustav unutarnjih kontrola predstavljao stvarni potporni okvir i nedjeljivi dio toga poslovanja. |
