| Abstract | U svakom području života, u svakoj grani prava pojavi se potreba za odvagivanjem dva različita interesa kako nijedan nebi bio povrijeđen. S jedne strane nalazi se legitiman cilj koji se želi ostvariti, a s druge strane pravo pojedinca koje ne smije biti prekomjerno ograničeno. Načelo razmjernosti pomaže balansirati ta dva različita, oprečna prava, kako nitko nebi bio zakinut, a kako bi cilj bio ostvaren.
Kroz praksu europskih sudova, osobito Europskog suda pravde i Europskog suda za ljudska prava, pokazuje se razvoj i primjena načela razmjernosti provođenjem testa razmjernosti i njihov utjecaj na primjenu načela razmjernosti u praksi država članica. Upravo Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pomaže pojedincima da se obrate Europskom sudu ako im je povrijeđeno pojedinačno pravo, koji će svojom odlukom utjecati i na nacionalni sud njegove države članice, obvezujući ga da postupi po odluci europskog suda u svrhu otklanjanja povrede. Dovoljno je pozvati se na čl. 14. Konvencije, zabranu diskriminacije, kako bi se ispitalo postojanje povrede.
Nediskriminacija je jedno od temeljnih načela koje se štiti kako na europskoj tako i na razini država članica. Zabranjuje se diskriminacija po bilo kojoj osnovi; spola, vjere, rase ili bilo koje druge različitosti kao temelja za nejednako postupanje u istim ili sličnim okolnostima. Ono je ujedno i temelj za ispitivanje moguće povrede načela razmjernosti povredom čl. 14. Konvencije.
Presude ESLJP jasno pokazuju stajalište suda po pitanju primjene tih važnih načela. Sud sveobuhvatno ispituje postojanje legitimnog cilja, razmjernost ograničenja prava u svakom pojedinom slučaju, odnos pojedinačnog prava, kao što je, primjerice, pravo vlasništva države s jedne strane, i pravo pojedinca na dom, s druge strane. Time sud ukazuje da kod zaštite važnih, temeljnih ljudskih prava, zaštićenih na konvencijskoj i ustavnoj razini, može ograničiti privatno pravo koje je inače neograničeno, jer je zaštita pojedinca ipak važnija. No, to ograničenje prava vlasništva ne smije biti prekomjerno već razmjerno cilju koji se želi postići.
U Republici Hrvatskoj, nakon 1999.g. dolazi do izražaja primjena načela razmjernosti, ili kako se kod nas naziva, načela proporcionalnosti u praksi redovnih sudova. Ustavni sud RH ima značajnu ulogu u razvoju načela proporcionalnosti što je vidljivo iz njegovih odluka. U Italiji se to načelo naziva načelo razumnosti, svojom praksom potičući i druge države na napredak na tom važnom polju. |
