Na globalnoj razini, pravni okvir međunarodne zaštite izbjeglica predstavlja Konvencija o pravnom položaju izbjeglica iz 1951.2(dalje: Konvencija) uz pripadajući Protokol iz 19673 (dalje:Protokol). Jedno od temeljnih načela na kojima se zasniva Konvencija iz 1951. jest načelo non refoulement prema kojem se izbjeglica ne smije protjerati ili vratiti na granicu područja gdje bi njegov život ili sloboda bili ugroženi. Fenomen izbjeglica je postao osobito zapažen nakon izbijanja rata u Siriji 2011.godine čime je ta zemlja postala glavni generator izbjeglica u svijetu. U radu će prvo biti prikazan razvoj međunarodnih instrumenta za zaštitu izbjeglica počevši od razdoblja nakon I. svjetskog rata. Uz to, bit će objašnjen pojam izbjeglice te relevantne okolnosti stjecanja i prestanka izbjegličkog statusa. Također će biti riječi o radu Visokog povjerenika za izbjeglice i međunarodnih nevladinih organizacija koje su neizostavna potpora državama u zbrinjavanju izbjeglica. Središnji dio posvećen je načelu non refoulement uz poseban osvrt na njegovu eksteritorijalnu primjenu i aktualne situacije u kojima je poštivanje istog osobito ugroženo.