| Abstract | Za određenje pojma regulatornih agencija treba napomenuti da mogućnost i postupak njihova osnivanja u Republici Hrvatskoj nije predviđen ni Ustavom Republike Hrvatske niti općim propisima, već se to pitanje uređuje propisma kojima se uređuju pojedine djelatnosti za koje je predviđeno osnivanje takvih tijela . U tim propisima se detaljno navode bitna obilježja regulatornih agencija. Iako regulatorne agencije kao novi oblik tijela nisu predviđene Ustavom , ipak Ustav čl. 89. st. 2. i 4. prepoznaje kategoriju Propisa tijela koja imaju javne ovlasti te je time omogućeno da se propisima javne ovlasti regulatornog karaktera dodijele tijelima koja ne pripadaju u kategoriju državnih tijela, te bi se iz tog razloga regulatorne agencije moglo svrstati u kategoriju tijela s javnim ovlastima. U hrvatskoj pravnoj literaturi se može naći par definicija pojma regulatornih agencija. Tako npr. Petrović definira nezavisne regulatorne agencije kao samostalna i neovisna tijela s javnim ovlastima, osnovana s ciljem uređenja i nadzora nad obavljanjem djelatnosti od općeg društvenog interesa. Određeni autroi pod tim pojmom shvaćaju organizacije različitih naziva, izdvojene od sustava državne uprave čija je zadaća trajno obavljanje javnih poslova na državnoj razini. Nadalje, Staničić navodi sljedeća bitna obilježja koja moraju postojati kako bi određena agencija bila upravnoregulatorna agencija:1. da je to pravna osoba s javnim ovlastima koja je izvan sustava državne uprave, 2. da ima ovlasti za donošenje podzakonskih propisa te da može voditi pojedinačne upravne postupke, te3. da protiv donesene pojedinačne odluke žalba nije dopuštena. Vodeći se tim kriterijima, u Republici Hrvatskoj osam agencija ispunjava navedene uvjete. To su: Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM), Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), Agencija za elektroničke medije (AEM), Agencija Agencija za sigurnost željezničkog prometa (ASŽ), Agencija za regulaciju tržišta željezničkih usluga (ARTŽU), Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) . Cilj osnivanja svih regulatornih agencija agencija je bio građanima osigurati odgovornu i djetvornu javnu upravu. Agencije su većinom bile uvođene prema preporukama EU, savjetnika i pregovarača koji nisu upoznati sa stvarnim potrebama u hrvatskom pravnom poretku. Krajnji rezultati djelovanja agencija nisu poznati jer zapravo nema kontinuiranog praćenja njihovog rada a javlja se stalni porast broja agencija, a upravo taj stalni rast broja agencija i njihovi troškovi jedan su od glavnih problema upravnog sustava. Kako Hrvatski model agencija ne postoji, postojeće agencije su uvođene u žurbi prema savjetima stranih stručnjaka koji nisu upoznati sa stvarnim potrebama hrvatskog sustava. Zakon koji bi regulirao temeljna pitanja oko osnivanja, ovlasti, financiranja i rješavanja sporova agencija nikad nije donesen. Prema načinu osnivanja vidi se neujednačenost oblika regulatornih agencija u našem pravnom sustavu jer su neke osnovane kao ustanove a neke kao pravne osobe. Kako u Hrvatskoj ne postoje neki opći propisi o regulatornim agencijama niti neka efikasna kontrola nad njima, također se javlja problem naveden u američkoj teoriji plijena te su podložne pljenidbi jakih korporacija. Očekivalo se da će izdvajanje iz sustava državne uprave biti djelotvorne protiv korupcije, ali to se nije pokazalo točnim. Iako se u Hrvatskoj agencije smatraju autonomnim, neovisnim i neprofitnim, u stvari djeluju kao dio vladajućeg aparata jer upravo Vlada i Sabor Republike Hrvatske agencijama daju naloge te postavljaju i smjenjuju njihove čelnike. Agencije se u stvarnosti tretiraju kao aparat podređen Vladi i ministarstvima jer, opet, ne postoji zakon koji regulira njihov međusobni odnos. |
