| Abstract | Ugovor o građenju smatra se jednim od složenijih pravnih poslova obveznog prava. Kao obveznopravni odnos povezan je s nizom rizika i nepoznanica koje ugovorne strane trebaju predvidjeti prilikom njegovog sklapanja. S obzirom na to da je graditeljstvo složena djelatnost osim Zakona o obveznim odnosima, izvori prava građenja su mnogobrojni no glavni izvor su ipak pojedinačni ugovori o građenju koji strane sklapaju između sebe. Ugovor o građenju definiran je čl. 620. st. 1. ZOO-a kao ugovor o dijelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Iz definicije proizlazi da su ugovorne strane naručitelj (investitor) i izvođač te da su glavni sastojci ugovora o građenju njegov predmet i cijena. Odredbe o cijenama iznimno su bitan dio ugovora o građenju jer o tim odredbama ovisi kolika će biti cijena radova, a o načinu na koji je cijena ugovorena ovisi tko će snositi rizik za razne nepredvidive okolnosti koji se mogu pojaviti te implicira podjelu odgovornosti između ugovornih strana. Glavni problem kod određivanja cijene je što se unaprijed teško može precizno utvrditi točne količine radova koje se trebaju izvesti, stoga, s obzirom na to tko snosi rizik, formiraju se i načini određivanja cijena. ZOO i Posebne uzance o građenju '21 sadrže mnoge odredbe koje uređuju institut cijene. Navedene odredbe pružaju mogućnost ugovornim stranama odstupanje od načela monetarnog nominalizma pružajući im mogućnost da ili koriste pravila o izmjeni cijena sadržana u odredbama ZOO-a i PUG '21 ili u ugovor sporazumno ugovore zaštitne klauzule kao što su indeksne klauzule, valutne klauzule ili klizna skala. Primjena svakog od navedenih propisa ima svoje prednosti i mane, a koji od propisa će stranke primijeniti, ovisi o njima. Dakako da faktori kao što su promjene cijena materijala, troškovi radne snage i nepredviđene okolnosti moraju biti pažljivo razmotreni prije sklapanja i uključeni u ugovore, a fleksibilnost u pregovorima, uključivanje zaštitnih klauzula, te stalno praćenje vanjskih čimbenika pomažu u osiguranju stabilnosti i predvidljivosti građevinskog projekta. Efikasno upravljanje cijenama nije samo ekonomski imperativ, već i osnova za dugoročno povjerenje između svih strana koje su uključene u ugovor. |
| Abstract (english) | The construction contract is considered one of the most complex legal transaction in the law of obligations. As an obligatory legal relationship, it is associated with a number of risks and uncertainties that the contracting parties need to foresee when concluding it. Given that construction is a complex activity, besides the Law on Obligations, the sources of construction law are numerous, but the main source remains the individual construction contracts concluded between the parties. The construction contract is defined in Article 620, Paragraph 1 of the Law on Obligations as a contract in which the contractor undertakes to construct a specific building on a specific piece of land, or to carry out other construction works on such land or on an existing building, according to a specific project, within an agreed period, and the client undertakes to pay a certain price for it. From the definition, it follows that the contracting parties are the client (investor) and the contractor, and that the main components of the construction contract are its subject and price. Provisions regarding prices are an exceptionally important part of the construction contract because the price of the works depends on these provisions, and the manner in which the price is agreed upon determines who will bear the risk for various unforeseen circumstances that may arise, implying a division of responsibility between the contracting parties.The main problem with determining the price is that it is difficult to precisely establish in advance the exact quantities of work that need to be performed. Therefore, depending on who bears the risk, the methods of determining prices are formed. The Law on Obligations and the Special Usages on Construction '21 contain many provisions that regulate the price institute. These provisions provide the contracting parties with the possibility to deviate from the principle of monetary nominalism by allowing them to either use the rules on price changes contained in the provisions of the Law on Obligations and the Special Usages on Construction '21 or to contract protective clauses in the agreement, such as index clauses, currency clauses, or sliding scale clauses. Each of these regulations has its advantages and disadvantages, and which of the regulations the parties will apply depends on them. Of course, factors such as changes in material prices, labor costs, and unforeseen circumstances must be carefully considered before concluding and included in contracts. Flexibility in negotiations, the inclusion of protective clauses, and constant monitoring of external factors help ensure the stability and predictability of the construction project. Efficient price management is not only an economic imperative but also the foundation for long-term trust between all parties involved in the contract. |
