| Abstract | Istraživanja su pokazala kako najviše migriraju ljudi u dobi od 15 do 35 godina (UNHCR, 2011). Jedna od posljedica migracija često je razdvajanje obitelji pa se kao problem javlja sve veći broj djece bez pratnje. Tijekom 2016. godine 100 264 djece migriralo je u Grčku, Italiju, Španjolsku i Bugarsku, od čega su 34% činila djeca bez pratnje. Djeca bez pratnje uglavnom putuju sama te su odvojena od svojih roditelja odnosno skrbnika zbog čega spadaju u ugroženu i ranjivu skupinu. Također djeca bez pratnje suočavaju se s brojnim rizicima pa tako mogu postati žrtve trgovanja ljudima ili ih se može iskorištavati u vidu prosjačenja, prostitucije, pornografije, krijumčarenja droga i slično. Često postaju žrtve trgovanja organima i žrtve lažnog posvajanja (UNHCR, 2011).Djeca bez pratnje predstavljaju jednu od najosjetljivijih skupina u društvu. Njihova situacija zahtijeva posebnu pažnju i skrb kako bi se osigurala njihova dobrobit i zaštita. U tom kontekstu, uloga posebnog skrbnika zauzima ključno mjesto u pružanju podrške i zaštite ovoj djeci. Republika Hrvatska i dalje je uglavnom tranzitna zemlja pa tako djeca bez pratnje u velikom broju slučajeva napuštaju zemlju nakon kraćeg boravka (Vodič za skrbnike djece bez pratnje, stranih državljana u Republici Hrvatskoj, 2016). S obzirom na navedeno, posebni skrbnici nemaju previše vremena za djelovanje. Ovaj rad istražuje ulogu posebnog skrbnika u kontekstu djece bez pratnje, s fokusom na analizu važnosti, dužnosti i odgovornosti koje ta uloga nosi. Analizom slučajeva istražuje se kako posebni skrbnici djeluju kao ključni most između djeteta i različitih institucija i sustava te kako pružaju individualiziranu skrb koja odgovara specifičnim potrebama svakog djeteta. |
| Abstract (english) | Research has shown that people between the ages of 15 and 35 migrate the most (UNHCR, 2011). One of the consequences of migration is often the separation of families, so a growing number of unaccompanied children appears as a problem. During 2016, 100 264 children migrated to Greece, Italy, Spain and Bulgaria, of which 34% were unaccompanied children. Unaccompanied children generally travel alone and are separated from their parents or guardians, which makes them an endangered and vulnerable group. Also, unaccompanied children face numerous risks, so they can become victims of human trafficking or be exploited in the form of begging, prostitution, pornography, drug smuggling, and the like. They often become victims of organ trafficking and false adoption (UNHCR, 2011). Unaccompanied children represent one of the most vulnerable groups in society. Their situation requires special attention and care to ensure their well-being and protection. In this context, the role of a special guardian occupies a key place in providing support and protection to these children. The Republic of Croatia is still mainly a transit country, so unaccompanied children in a large number of cases leave the country after a short stay (Guide for guardians of unaccompanied children of foreign nationals in the Republic of Croatia, 2016). Given the above, special guardians do not have much time to act. This paper explores the role of a special guardian in the context of unaccompanied children, with a focus on analyzing the importance, duties and responsibilities of that role. Case analysis investigates how special guardians act as a key bridge between the child and different institutions and systems, and how they provide individualized care that meets the specific needs of each child. |
