| Abstract | Transrodnost je krovni pojam za životna iskustva ljudi čiji se rodni identitet razlikuje od rodnog identiteta predviđenog za njihov rod pripisan rođenjem. Pojave transrodnosti i transpolnosti pojavljuju se u svim društvima kroz povijest, ali imaju različite korijene u njihovim kulturama. U današnje, moderno vrijeme, postoji sporazum i svjesnost znanstvene i
profesionalne zajednice da se rodni identitet osobe može razlikovati od onoga što se očekuje s obzirom na spol pripisan pri njezinom rođenju te se transrodnost prepoznaje kao problem različitosti, a ne kao patologija. No, unatoč pozitivnim medicinskim pristupima, značajan broj transrodnih osoba i dalje su meta stigme, nasilja i diskriminacije isključivo na temelju svog identiteta, što dovodi do društvene marginalizacije, zatvaranja, izolacije, nasilničkog ponašanja i zlostavljanja transrodnih osoba. Društvena marginalizacija šteti mentalnom zdravlju transrodnih osoba i kod njih povećava rizik od zlouporabe sredstava ovisnosti,
suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva, depresije, seksualno nepromišljenog ponašanja i brojnih drugih poteškoća. Negativnoj percepciji društva o transrodnim osobama pridonos transfobični stavovi koji su često uzrokovani neznanjem i neinformiranošću o problematic transrodnosti, kao i osjećajem straha i nerazumijevanja. Borba za ljudska prava jedno je od glavnih područja djelovanja međunarodnih organizacija koje su u proteklih pedeset godina značajno utjecale na prepoznavanje i poštivanje prava LGBTIQ osoba, no i dalje se susrećemo s neprihvatljivim ponašanjem prema pripadnicima seksualne i rodno manjinske
zajednice. Činjenica je da promjena pravnog statusa nije uvijek popraćena promjenom društvenih stavova i vrijednosti, uključujući i predrasude prema osobama koje pripadaju seksualnim i rodnim manjinama. Društvena isključenost transrodnih osoba i dalje je veliki društveni izazov. Razumijevanjem čimbenika koji doprinose ovom problemu i prepoznavanjem potencijala zajednice možemo raditi na stvaranju inkluzivnijeg i tolerantnije društva. Napori bi se trebali usmjeriti na podizanje svijesti, preispitivanje stereotipa i promicanje jednakosti i poštovanja transrodnih osoba. Stoga je cilj ovog rada pridonijeti
razumijevanju poteškoća s kojima se transrodne osobe susreću zbog negativnog odnos okoline, u Republici Hrvatskoj i svijetu, a kako bi se procijenile aktivnosti i mjere koje je potrebno poduzeti u smjeru izgradnje otvorenijeg i pravednijeg društva. |
