| Abstract | Gotovo svaka ljudska aktivnost obuhvaća određeni stupanj kreativnosti. Kirurg, primjerice,
prilikom operacije, ili odvjetnik, prilikom davanja pravnog savjeta, donosi neke više ili manje
kreativne odluke. Isto tako, učenici i studenti se kroz proces obrazovanja suočavaju sa
određenim zadacima koji od njih zahtijevaju rješavanje određenog problema ili traže
izražavanje određenog argumentiranog stava ili mišljenja. U svakom slučaju, obrazovni sustav
usmjeren je osposobljavanju učenika i studenata na daljnje poduzimanje brojnih takvih
aktivnosti kojima ujedno i izražavaju svoju kreativnost. Pri tome obrazovni sustavi i
učitelji/nastavnici kao njegovi nositelji se oslanjaju na radove prijašnjih autora. Ti radovi ne
moraju biti samo udžbenici već i drugi oblici kreativnih djela iz područja umjetnosti i znanosti.
Naime, takva kreativna djela u obrazovnom sustavu primarno ispunjavaju ulogu medija putem
kojih se prenose informacije, odnosno poruke koje mogu potaknuti na daljnju raspravu, a i
moguću kreativnost. Štoviše, takav prijenos informacija putem kreativnih djela nije nužno
vezan isključivo za obrazovni sustav. Međutim, treba napomenuti da neće svaka osoba primiti
poruku jednakog sadržaja već će njen sadržaj ovisiti o prethodnom stupnju znanja i zrelosti
primatelja informacija. Naime, osoba koja posjeduje viši stupanj znanja neupitno će lakše
pristupiti rješavanju određenog problema te na drugačiji način procesuirati dobivenu
informaciju od one osobe koja posjeduje niži stupanj. U tom pogledu, često je u literaturi
prisutno isticanje tzv. kumulativne kreativnosti koja podrazumijeva da je za daljnje stvaranje
kako u umjetnosti tako i u znanosti potrebno dobro poznavanje ranijih djela koja prethode
novom stvaranju. Naime, sami autori vrlo često naglašavaju utjecaj i važnost ranijih autora i
njihovih djela na njihovu kreativnost, a potvrđeno je i brojnim istraživanjima da znanstvenici i
umjetnici stvaraju kreativnija djela ako su ranije izloženi što većem broju ranijih djela.
Kreativnost je, naime, rezultat interakcije između misli pojedinaca i sociokulturološkog
konteksta samog pojedinca. Stoga kreativnost nije rezultat samo individualnog već i
kolektivnog napora sustava u kojem pojedinac živi.
Pored toga, obrazovanje pojedinaca se smatra korisnim ne samo za pojedinca već posredno i za
cjelokupno društvo čiji je pojedinac član. Naime, društvene znanosti pokazuju da obrazovanje
ispunjava bitne funkcije u životu pojedinca te se ponekad smatra i bitni preduvjetom njegovog
uspješnog života. Kroz obrazovanje, pojedinac stječe znanja i vještine koje mu omogućuju
odgovarajuću kvalifikaciju i obavljanje određenih aktivnosti, npr. da bi mogao obavljati
određeno zanimanje. Također, stječe znanja koja mu omogućuju participaciju u društvu i koje
ga čine pripadnikom određene političke zajednice, ali također i vještine i sposobnosti koje mu
omogućuju pronalazak svog individualnog karaktera u okviru cjelokupnog društva.
Da bi se uspješno ispunile takve funkcije obrazovanja neupitno je da će se obrazovni sustavi
oslanjati na kreativna djela koja uživaju zaštitu autorskog prava. U tom pogledu dolazi do
sukoba dvaju naizgled suprotstavljenih interesa. S jedne strane, autorskopravna zaštita počiva
na ideji omogućavanja ekonomskog poticaja autorima kako bi poduzimali kreativne aktivnosti
i pritom stvarali kreativna djela. Međutim, s druge pak strane, ta ista autorskopravna zaštita
može otežati prijenos informacija i održavanje društvenog dijaloga, koji je jedan od bitnih
stavki modernog demokratskog društva. Zadatak je, stoga, svakog društva uspostaviti okvir i
mehanizam rješavanja takvog sukoba te je upravo pitanje rješavanja tog sukoba problem kojim
se bavi ovaj doktorski rad. Naime, cilj ovog doktorskog rada jest pružiti kritičku analizu
pravnog okvira u okviru kojeg se rješava sukob između autorskog prava, s jedne strane, i
osiguranja društvenog dijaloga u okviru obrazovanja, s druge strane. Pravni okvir koji je
predmet analize jest pravni okvir Europske unije, a termin društveni dijalog podrazumijeva
stjecanje nezaštićenih ideja i znanja kroz kreativna djela zaštićena autorskim pravom. Drugim
riječima, istraživačko pitanje kojim se bavi ovaj rad jest kako i pod kojim uvjetima Europska
unija osigurava društveni dijalog i protok znanja i ideja u obrazovnom sustavu kada regulira
autorsko i srodna prava u okviru zajedničkog unutarnjeg tržišta.
Sam rad je podijeljen u dva dijela i pet poglavlja. Naslov prvog dijela jest „Kreativnost,
kreativni proces i autorsko pravo“ i obuhvaća dva poglavlja (drugo i treće poglavlje). U drugom
poglavlju ovaj rad pristupa pitanju kreativnosti i kreativnog procesa iz perspektive osobe
autora/kreatora dok treće poglavlje analizira svrhu kreativnih djela iz perspektive publike,
korisnika tih djela. Naime, i jedno i drugo poglavlje analiziraju pitanje društvenog dijaloga
između autora i publike putem kreativnih djela. Razlika je, međutim, u tome što drugo poglavlje
razmatra pojavu društvenog dijaloga kao bitan preduvjet daljnje kreativnosti dok treće poglavlje
razmatra pojavu društvenog dijaloga kao pokretača društvenog razvoja i osobnog razvoja
pojedinca, s naglaskom na obrazovni sustav. Ovaj dio doktorskog rada uvelike se oslanja na
već postojeća znanja iz drugih društvenih i humanističkih znanosti te služi radi razumijevanja
društvenih odnosa koje u većoj ili manjoj mjeri uređuju norme autorskog prava, a sve u cilju
dobivanja kritičke analize pravnog okvira.
Drugi dio ovog rada, kao i pripadajuće četvrto poglavlje, nosi naziv „Autorsko pravo Europske
unije“ i središnji je dio u okviru kojeg se razmatra istraživačko pitanje. Naime, cilj ovog rada
jest utvrditi da li i na koji način autorsko pravo Europske unije osigurava društveni dijalog (u
okviru obrazovnog sustava). Autorsko pravo Europske unije, pri tome, označava pravna pravila
unutarnjeg tržišta kojima se uređuje materija autorskog i srodnih prava, uključujući pored
zakonodavnih akata i presude Suda Europske unije kao relevantnih pravnih izvora. S obzirom
na takav razvoj u okviru uređenja unutarnjeg tržišta, predmet analize su zapravo dva različita
pravna okvira. Zakonodavni akti su većinom doneseni na temelju članka 114. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije te stoga čine jedan pravni okvir. Međutim, prije njihovog
donošenja, pitanja autorsko pravne problematike na europskoj razini rješavale su se presudama
Suda Europske unije. Naime, autorskopravna ovlaštenja predstavljala su prepreku temeljnim
tržišnim slobodama te je Sud Europske unije kroz interpretaciju odredaba ugovora o temeljnim
slobodama ujedno i postavljao pravila i temelje autorskog prava Europske unije. Stoga, pravila
ugovora o temeljnim tržišnim slobodama (ponajprije sloboda kretanja roba i usluga)
predstavljaju drugi pravni okvir u okviru kojeg se razvijalo autorsko pravo Europske unije te
koje je stoga također i predmet analize ovog rada. Ova dva pravna okvira ujedno odgovaraju i
dvjema metodama integracije tržišta – pozitivnoj i negativnoj integraciji u kojima dominantnu
ulogu preuzima zakonodavstvo (u slučaju pozitivne integracije) odnosno Sud Europske unije
(u slučaju negativne integracije).
Analiza tih dvaju pravnih okvira usmjerena je na utvrđivanje položaja društvenog dijaloga.
Međutim, društveni dijalog nije pravni pojam koji kao takav postoji u zakonodavstvu niti je
istim prepoznat kao cilj koji se harmonizacijom nacionalnih zakonodavstava želi postići. Ipak,
zakonodavstvo Europske unije kojim se regulira autorskopravna materija, navodi određene neekonomske ciljeve poput „održavanje i razvoj kreativnosti“ te „promocija učenja i diseminacija
kulture“. Sadržaj tih ciljeva sadržajno se preklapa s pojmom društvenog dijaloga te je stoga
analiza položaja takvih ciljeva u pravnom okviru autorskog prava Europske unije relevantna za
utvrđivanje položaja društvenog dijaloga. Stoga je napravljena analiza takvih ciljeva i načina
njihova ostvarivanja radi utvrđivanja kako i na koji način Europska unija osigurava društveni
dijalog i protok znanja i ideja prilikom regulacije autorskopravnih pitanja u unutarnjem tržištu.
Nakon analize pravnih okvira u kojima se razvilo autorsko pravo Europske unije, peto poglavlje
je potom usmjereno na analizu pravnih odredaba kojima se reguliraju ograničenja i iznimke
autorskog prava za svrhu obrazovanja. Naime, ovim se odredbama primarno regulira sukob
suprotstavljenih interesa stoga je položaj tih normi od presudne važnosti za utvrđivanje važnosti
i položaja koje Europska unija pridaje osiguranju društvenog dijaloga u obrazovnom sustavu.
Konačno u posljednjem poglavlju iznose se zaključci iz kojih je razvidno da u oba pravna okvira
prednost ima autorskopravna zaštita dok doseg normi koje osiguravaju ispunjavanje drugih
ciljeva, pa tako i osiguranje društvenog dijaloga, ovisi o njihovom ekonomskom utjecaju na
način da ako je ekonomski utjecaj jači, traži se stroža i uža interpretacija norme. Time se
preostalim ciljevima i interesima koji su u većoj ili manjoj mjeri suprotstavljeni
autorskopravnoj zaštiti daje podredna uloga te je njihovo ostvarivanje moguće samo ako ne
ugrožavaju primarni cilj osiguranja adekvatne nagrade za autore. |
| Abstract (english) | The doctoral thesis provides for a critical assessment of the European Union legal framework
for resolution of the clash between the copyright protection on the one hand and insurance of
social dialogue within the educational environment on the other. The term social dialogue is
understood as gaining unprotected ideas through experience of creative works. The research is
divided in two main parts. The first one relies on the findings of the social sciences in order to
ascertain the importance of such social dialogue as a factor incentivising creativity, on the one
hand, and, on the other hand as a factor contributing both to personal and social progress,
especially within the educational environment. In approaching the notion of the social dialogue,
this part of research has heavily relied on the findings present in the mainstream literature of
social sciences. These findings are of importance as to provide us with a view of reality of
background of social relations regulated to certain extent by copyright law in order to provide
us with knowledge for further critical assessment of the European Union legal framework. The
second part deals entirely with the analysis of the European Union legal framework and the
crux of this part was precisely the methodological placement of the notion of social dialogue
(confined to the educational environment) within the EU copyright legal framework. Due to
specific development, the EU copyright legal framework is understood as internal market
legislation regulating copyright and related rights’ legal matters together with the CJEU
jurisprudence on the matter. Hence, essentially, two legal intertwining frameworks were
analysed. One is provided by the harmonisation legal basis enshrined in Article 114 TFEU
while another legal framework is the one provided by Treaty provisions on fundamental
freedoms, fundamental freedom of goods and services. Such frameworks were approached
chronologically in order to rightfully understand the underlying ideas and principles permeating
the internal market regulation. Through such analysis of the positioning of social dialogue as
one of the non-economic objectives of the use of creative works, the doctoral thesis provides
us with knowledge of secondary importance of such non-economic objectives. Namely, by
proclaiming the high level of copyright protection as a principle objective, all the other
objectives which might clash with it are from the start given secondary importance. Provisions
on any kind of limitations and exceptions are seen as a derogation to the rule which requires
their more or less strict interpretation, depending on the economic impact such provisions might
have on the rightholders interest for appropriate reward leaving the question open whether the
objective itself will be attained or not. |
