| Abstract | Obiteljsko nasilje globalni je problem koji se javlja u brojnim obiteljima te na taj način ugrožava dobrobit njezinih članova. Put do donošenja odluke o napuštanju nasilnog člana obitelji može biti dug te za to vrijeme žrtva proživljava brojna traumatska iskustva. U kasnijem rješavanju istih, osiguravanjem sigurnosti te osnaživanju žrtve za preuzimanje kontrole nad vlastitim životom ulogu imaju brojni stručnjaci iz raznih sustava, među kojima su i socijalni radnici. Socijalni radnici, u svom radu sa žrtvama, izloženi su slušanju i radu s traumama žrtava što povećava rizik iskustva indirektne traume te, posljedično, profesionalnog sagorijevanja. Isti se mogu prevenirati ranim i kontinuiranim intervencijama, točnije kontinuiranom brigom o mentalnoj dobrobiti socijalnih radnika. Jedan od načina brige za dobrobit istih je redovita i kvalitetna supervizija. Kako bi supervizija predstavljala zaštitni faktor u odnosu na indirektnu traumu i profesionalno sagorijevanje, važno je da ista ispunjava očekivanja socijalnih radnika. Stoga je cilj ovog istraživanja bio dobiti uvid u očekivanja i neposredna iskustva od supervizije socijalnih radnika koji rade sa žrtvama obiteljskog nasilja. U istraživanju je sudjelovalo šest socijalnih radnica s kojima su provedeni polustrukturirani intervjui kroz koje se ispitivalo koja očekivanja socijalne radnice imaju od supervizije te kakva su njihova neposredna iskustva s istom. Rezultati su pokazali kako socijalne radnice od supervizije očekuju dobivanje podrške od strane grupe, razmjenu iskustava s istom, rad na unapređenju profesionalnih kompetencija i osobnih kapaciteta, emocionalno rasterećenje, unapređenje odnosa u timu, profesionalno vođenje te mjesto od povjerenja. Vezano uz iskustvo, rezultati ukazuju kako socijalne radnice imaju iskustvo ventiliranja u superviziji, dobivanja grupne podrške, slaganja sa supervizorom, iskustvo profesionalnog razvoja, rada na osobnom razvoju te korištenja kreativnih metoda u supervizijskom radu. Vidljivo je kako je dosadašnja supervizija ispunjavala njihova očekivanja što dodatno ukazuje na neophodnost osiguravanja i dostupnost iste kako bi mogli nastaviti pružati što kvalitetniju brigu i usluge. |
| Abstract (english) | Domestic violence is a global problem that occurs in many families and thus endangers the well-being of its members. The path to making the decision to leave the perpetrator can be long, and during that time the victim goes through many traumatic experiences. Numerous specialists from various systems, including social workers, play a role in later solving of traumas, by ensuring safety and empowering the victim to take control of their own life. Social workers, in their professional work with victims, are exposed to listening and working with victims' traumas, which increases the risk of experiencing indirect trauma and, consequently, professional burnout. These can be prevented by early and continuous interventions, more precisely, by continuous care for the mental well-being of social workers. One of the ways of caring for their well-being is regular and quality supervision. For supervision to be a protective factor in relation to indirect trauma and professional burnout, it is important that it meets the expectations of social workers. Therefore, the aim of this research was to gain an insight into the expectations and immediate experiences from the supervision of social workers who work with domestic violence victims. Six social workers participated in the research, with whom semi-structured interviews were conducted, through which the expectations of social workers from supervision and their immediate experiences with it were examined. The results showed that social workers expect support from the group, exchange of experiences with the group, work on improving professional competences and personal capacities, emotional relief, improvement of team relations, professional guidance, and a place of trust from supervision. Regarding experience, the results indicate that social workers have experience of venting in supervision, receiving group support, agreeing with the supervisor, then experience of professional development, work on personal development and use of creative methods in supervision. It is obvious that the supervision met their expectations, which further indicates the necessity of ensuring availability of the same in order for social workers to be able provide the highest quality care and services. |
