| Abstract | Promjene na financijskom tržištu, započete 2008. godine, pogodile su velik broj potrošača, korisnika kredita u švicarskim francima. Strana valuta, CHF, ugovarana kao zaštitni mehanizam koji bi stranke trebao zaštititi od znatnih gubitaka, uslijed promjena vrijednosti novca, čini sasvim suprotno. Švicarski franak, koji iz godine u godinu nastavlja nepovratno i kontinuirano jačati, uzrokuje probleme u otplati navedenih kredita. Velik broj građana RH egzistencijalno je ugrožen, a posebno uzme li se u obzir da je uglavnom riječ o kreditima kojima građani rješavaju svoje stambeno pitanje. Kao odgovor na tako nastalu situaciju počinju se tražiti rješenja i mjere kojima će se olakšati položaj potrošača zaduženih u švicarskim francima. S jedne strane, poduzimaju se zakonodavne intervencije, u okviru kojih je zaštita potrošača kulminirala u rujnu 2015. godine, kada je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tom mjerom omogućena je konverzija spornih kredita, a nastojanja zakonodavca bila su izjednačiti položaj potrošača zaduženih u CHF kreditima s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u eurima. S druge strane, zaštita potrošača ostvaruje se kroz kolektivni spor pokrenut dana 4. travnja 2012. tužbom udruge „Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača“ protiv 8 poslovnih banaka u RH. Postavilo se tada pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pitanje valjanosti dviju ugovornih odredbi, sadržanih u spornim ugovorima o kreditu, a to su valjanost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valjanost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Do danas, nakon punih 7 godina, ovaj predmet razmatran je od strane svih sudskih instanci koje postoje u hrvatskom zakonodavstvu i kao rezultat toga donesena su dva pravomoćna judikata. Ranije je donesena pravomoćna odluka o ništetnosti promjenjive kamatne stope, a potom i o ništetnosti valutne klauzule. Međutim, kolektivna sudska zaštita u hrvatskome pravu nema kompenzacijski učinak, stoga se pravo na naknadu štete ostvaruje tek u postupcima individualne pravne zaštite. Upravo u takvim postupcima, koji se pokreću s naslova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, počinje se problematizirati pitanje konvertiranih kredita. U većini sudskih sporova, provedena konverzija, neovisno o tome kako je materijalizirana (sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu ili pak sklapanjem novog kredita), ocjenjuje se kao prepreka ostvarivanju restitucijskih tužbenih zahtjeva, odnosno kao uzrok konvalidacije ništetnog ugovora. Suprotno tome, tek je nekoliko drugostupanjskih presuda kojima je potrošaču dosuđeno pravo na naknadu štete, iako je konvertirao svoj kredit. Konvertirani kredit postao je dakle izvor neujednačene sudske prakse, a upravo zbog toga posebno zaokuplja interes stručne javnosti koja, analizirajući konverziju kroz različite pravne institute i propise, daje različita shvaćanja o njezinom značenju i možebitnom uzroku konvalidacije ništetnog ugovora ili ništetne ugovorne odredbe. Nakon dužničke krize kakvoj smo svjedočili i mjerama poduzetim u svrhu rješavanja iste, novina je hrvatskog zakonodavstva Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju koji je posebno značajan s obzirom da omogućuje konverziju svakog kredita koji je nominiran ili vezan za stranu valutu. Zaštita potrošača time je podignuta na novu, vrlo visoku razinu. |
