| Abstract | Oporučno nasljeđivanje je, uz zakonsko, jedno od dva moguća načina nasljeđivanja gdje u potpunosti dolazi do izražaja ostaviteljeva sloboda raspolaganja vlastitom imovinom, što potvrđuje i Zakon o nasljeđivanju, kao pravni propis koji uređuje materiju oporučnog nasljeđivanja. Oporuka je, u isto vrijeme, formalan, jednostran i opoziv pravni posao mortis causa, odnosno razredba posljednje volje kojim ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj svoje smrti.
Iako je zakonsko oporučivanje pravilo, a oporučno iznimka, u slučaju postojanja oporuke zakonsko nasljeđivanje je isključeno. Oporuka proizvodi pravne učinke tek u času smrti ostavitelja kada njegova ostavina po sili zakona prelazi na njegove nasljednike, no postojanjem oporuke ostavitelj je odredio osobe za koje želi da ga nasljede, a što se ne mora podudarati s nasljednicima koje zakon određuje i redom kojim se propisuju nasljedni redovi unutar zakonskog nasljeđivanja.
Oporuku može sastaviti fizička osoba, koja je navršila šesnaest godina i sposobna je za rasuđivanje. Prema Zakonu o nasljeđivanju, za sastavljanje oporuke nije bitna poslovna sposobnost. Ukoliko oporučitelj izgubi sposobnost rasuđivanja nakon sastavljanja oporuke, ona ne utječe na njenu valjanost. Prema tome valjanost oporuke ovisi o sposobnosti oporučitelja da načini oporuku, eventualnih mana volje oporučitelja (materijalno-pravne pretpostavke) i valjanost oblika oporuke (formalno-pravne pretpostavke)
Od pravnih poslova koji su karakteristični za oporuku, isto tako je bitan i opoziv. Da bi se oporuka opozvala, zahtjeva se ista sposobnost kao i za pravljenje oporuke. Oporuka se može opozvati na više načina, to su: uništenje isprave, izjava o opozivu, pravljenje nove oporuke i konkludentne radnje. Do opoziva dolazi kada se ostavitelj predomislio u svezi podjelom imovine.
Zakon o nasljeđivanju razlikuje nekoliko oblika oporuka: u redovnom obliku kao privatne (vlastoručne i pisane pred svjedocima) te javne (javne i međunarodne), a u izvanrednim okolnostima svoju posljednju volju može izjaviti usmeno pred dva svjedoka, ako nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Takva izvanredna oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti.
Oporuku može čuvati sam oporučitelj ili fizička osoba kojoj je oporučitelj povjerio na dužnost. Po zakonskoj osnovi, oporuku mogu čuvati i sud, javni bilježnik ili konzularno odnosno diplomatsko-konzularni predstavništvo RH. O svakoj promjeni dužni su obavijestiti Hrvatski upisnik oporuka. |
