| Abstract | Republika Hrvatska 90-ih godina prošlog stoljeća prilikom osnivanja samostalne države prihvatila je načelo trodiobe vlasti kao temeljni koncept državnog uređenja. Državna je vlast prema tom koncept podjeljuje na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Državno sudbeno vijeće(dalje : DSV) u nizu tijela i institucija u spektru organizacije pravosuđa nesumnjivo ima važnu ulogu. Državno sudbeno vijeće, neovisno je tijelo normirano i načelno uređeno Ustavom Republike Hrvatske.
DSV sastavljeno je od 11 članova, od kojih su 7 suci sudova RH, dok su preostali članovi profesori pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan mora biti iz redova oporbe. Nadležnost DSV-a široka je, a temelji se na zadacima koji su važni za uredno i efikasno funkcioniranje sudbene vlasti. Najvažniji zadatak, svakako je, imenovanje i razrješenje svih sudaca u državi izuzet predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojeg u propisanom postupku biraju zastupnici u Hrvatskom saboru. Imenovanje sudaca, ali i cjelokupna nadležnost i rad DSV-a mijenjala se kroz vrijeme, te je u posljednjih 25 godina prošla dinamičan put i razvitak. Na prosperitet samog tijela utjecajnu ulogu imalo je i pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji. Pristupni put do punopravnog članstva uključivao je i provođenje niz reformskih mjera, među kojima je i reforma DSV, s ciljem povećanja transparentnosti, objektivnosti, profesionalnosti i efikasnosti kako samog DSV-a, tako i sudbene vlasti općenito.
Usporedno s Hrvatskom, postoji niz europskih država koje na potpuno drugačiji načini imaju normiran postupak imenovanja sudaca, te taj zadatak propisuju u djelokrug ministra pravosuđa (Danska) ili predstavničkog tijela ( Srbija) . |
