| Abstract | Prisilna naplata poreznog duga od poreznih dužnika, te provođenje ovrhe radi naplate javnih davanja po zahtjevima sudova i drugih nadležnih tijela, provodi se po prema odredbama Općeg poreznog zakona, Ovršnog zakona, Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Ovrha se provodi na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Sustav provođenja ovrhe sukladno novim Ovršnim zakonom i Općim poreznim zakonom ima prednosti kao što su uređenje odnosa između dužnika i vjerovnika, povećanje pravne sigurnosti, zaštita vjerovnika, usklađivanje propisa Republike Hrvatske s pravom Europske unije i uređenih financijskih tržišta u inozemstvu, brža naplata potraživanja, dostava osnova za plaćanje na jedno mjesto te postojanje jedinstvene baze podataka o otvorenim računima i o drugim novčanim sredstvima. U financijskom i poreznom pravu postupak ovrhe je dio porezno-pravnog odnosa, čiji su sudionici porezno tijelo i porezni obveznik. Ovršenik jest porezni obveznik ili njegov jamac (solidarni ili supsidijarni) koje tereti obveza plaćanja poreznog duga. Kao ovrhovoditelj nastupa Porezna uprava u čiju djelatnost spada provođenje postupka naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. U provedbi ovrhe Porezna uprava poduzima niz mjera radi naplate dospjelog poreznog duga poreznog obveznika. Pritom joj po zakonu na raspolaganju stoje mjere kao što su pljenidba novčanih sredstava na računu i oročenim novčanim sredstvima, pljenidba dospjele novčane tražbine ovršenika, pljenidba vlasničkih papira i vrijednosnica, pljenidba pokretnina, pljenidba tražbine na temelju udjela u kapitalu, pljenidba na imovinskim pravima te ovrha nad nekretninama. Pri odabiru jedne od navedenih mjera, Porezna uprava mora se pridržavati 2 (dva) temeljna načela (zabrana prekomjeronsti, zaštita dostojanstva ovršenika), s time da porezno tijelo u postupku ovrhe odlučuje kakav će oblik ovrhe primijeniti u konkretnoj okolnosti. |
