Hrvatsko proljeće, pojam koji predstavlja buđenje nacionalnog pokreta u Hrvatskoj krajem 60-ih i početkom 70-ih godina kompleksan je i višeslojan skup događaja i aktera. Splet mnogih okolnosti dovelo je do ujedninjenja političara, studenata i inteligencije iz Hrvatske s ciljem liberalizacije Jugoslavije, politike „čistih računa“, poštenijih i ravnopravnijih odnosa kroz načelo federalizma.. Rad je koncipiran tako da u dva uvodna poglavlja predstavlja ideju jugoslavenstva te koji su sve problemi iz te ideje nastali. Nakon toga razrađuje se početak liberalizacije i demokratizacije Hrvatske unutar Federacije te se opisuju i analiziraju događaji poput donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Svibanjsko savjetovanje, 10. sjednica CK SKH, značenje Matice hrvatske i studenata u cijelom postupku liberalizacije itd. Središnja točka rada je vrhunac i slom „Hrvatskog proljeća“ te ustavne reforme na razini Fedracije i Socijalističke Republike Hrvatske, do kojih je došlo u cijelom procesu demokratizacije i liberalizacije.