| Sažetak | Rad je posvećen nacionalnom aspektu načela ne bis in idem koje je kao temeljno
pravo zajamčeno člankom 4. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda. Razvijajući svoju praksu tijekom godina Europski sud za ljudska
prava razvio je brojne kriterije prema kojima se razmatra povreda načela ne bis in idem.
Nakon odluke u predmetu A. i B. protiv Norveške dogodila se prekretnica u pogledu
tumačenja elementa bis kojim je, pod točno odreĎenim uvjetima, ipak dopušteno dupliciranje
postupaka. Imajući u vidu tu promjenu, u radu se preko odabranih predmeta razmatra praksa
Europskog suda za ljudska prava nakon predmeta A. i B. protiv Norveške zaključno s krajem
2021. godine, što predstavlja razdoblje od gotovo pet godina. Analizom odabranih predmeta
prikazuje se svrha i dosezi tumačenja Europskog suda za ljudska prava u pogledu sastavnica
bis i idem te kriterija konačnosti. S obzirom da praksa Europskog suda za ljudska prava
obvezuje Republiku Hrvatsku kao potpisnicu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda, analizira se i utjecaj te prakse na hrvatsko pravo, odnosno kako je ta
praksa implementirana kroz judikaturu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda
Republike Hrvatske. Moţe se zaključiti da najteţi zadatak koji je bio pred domaćim sudovima,
a to je preciziranje točno odreĎenih kriterija pod kojima je dupliciranje postupaka dopušteno,
ipak nije u potpunosti izvršen u judikaturi domaćih sudova, na način da bi sudovi, sukladno
proklamiranim kriterijima, procjenjivali svaku sastavnicu načela ne bis in idem odvojeno, a i
u cjelini. To apsolutno ne implicira se da su sudovi donosili pogrešne odluke, meĎutim, bilo bi
znatno bolje da pri primjeni načela ne bis in idem detaljnije obrazlaţu njegove sastavnice,
uzimajući u obzir razvijenu praksu Europskog suda za ljudska prava. De lege ferenda bi bilo
poţeljno razmotriti i da se izričito u zakonodavstvo unese temeljni sastojak iz predmeta A. i B.
protiv Norveške, a to je bliska povezanost u naravi i vremenu, odnosno uračunavanje ranije
sankcije u kasnijem postupku što naši sudovi, kako je vidljivo u praksi, zaboravljaju
napomenuti, a što je primjerice izričito bilo propisano u Kaznenom zakonu iz 1997. godine. |
