| Abstract | U Republici Hrvatskoj je vrlo razvijeno antidiskriminacijsko (radno) pravo, u skladu sa međunarodnim, a posebice europskim pravom. Ipak, velik broj propisa koji uređuju diskriminaciju vezanu uz rad i zaposlenje rezultira time da se radnici, odnosno osobe koje traže zaposlenje, većinom ne snalaze u istima. Žrtve diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja vrlo se često neće htjeti upustiti u sudski postupak već samo zbog osjećaja nemoćnosti pred poslodavcem, jer je upravo radnik u radnom odnosu slabija strana i slabije je upoznat sa svojim pravima. Kako bi se poboljšao položaj radnika u pravnom odnosu, zakonodavac u skladu sa europskim pravom tužitelju olakšava položaj u postupku odredbama o prebacivanju tereta dokazivanja, odredbama o hitnosti u postupku, odredbama o zastupanju, mogućnosti da se uključe udruge, pravobranitelji i drugi u postupak. Ipak, vrlo se malo radnika upušta u antidiskriminacijske radne sporove bez obzira na poboljšan položaj u sporu, te zbog toga u hrvatskoj sudskoj praksi nema puno presuda u kojima je utvrđena diskriminacija. Oni koji se upuste u sudsku zaštitu svojih prava, vrlo često griješe u određivanju što je diskriminacija, kako se ona dokazuje, koje ponašanje se smatra uznemiravanjem ili spolnim uznemiravanjem, kako se dokazuje isto, do kojeg trenutka u sporu se mogu iznositi nove činjenice i dokazi i slično. Mnogo tužitelja ne uspijeva dokazati diskriminaciju, odnosno uznemiravanje ili spolno uznemiravanje do stupnja vjerojatnosti, te se ne prebacuje teret dokazivanja na tužitelja. Također, zakonske odredbe o hitnosti u postupku, te o određivanju kraćeg paricijskog roka su vrlo slabog značaja. Trebalo bi educirati radnike i osobe koje traže zaposlenje o tome što je diskriminacija, koji su pojavni oblici, te na koji način mogu ostvariti sudsku zaštitu ako su žrtve diskriminacije. Važno je upoznati radnike i sa načinom na koji se ostvaruje sudska zaštita u antidiskriminacijskim radnim sporovima, koje su posebnosti postupka i kako je zakonodavac olakšao položaj žrtava diskriminacije u sudskom postupku. Također, civilne udruge i pučki pravobranitelj morali bi više raditi na sprječavanju diskriminacije na radnom mjestu kroz razne projekte i edukacije. |
